Artnit

Nedelja, 04 Septembar 2022 10:44

Traženje istine u savremenom medijskom pejzažu Istaknut

Francisko Goja - Istina je umrla Francisko Goja - Istina je umrla

Istina je nekada bila apsolut. U današnjem svetu to je sve manje. Od svih kriza koje duboko zasecaju već bolesno društveno tkivo možda je najveća kriza istine. Naš društveni prostor odavno ispunjavaju glupost, neznanje, laž, nekritičnost, pogrešan način življenja i mišljenja. Manipulacija istinom nikada nije bila tako izrazita kao danas. Vešto se iskorišćavaju neznanje, nekritičnost, zahtevi i nezadovoljstvo.

Istinski sukob u našem društvu postaje sukob između istine i laži. Taj sukob posebno žestoko izbija kroz afere kojih je u našem javnom životu sve više. Ali, treba praviti razliku između afera zasnovanih na istini i afera zasnovanih na lažima. Istina ima samo jedno lice, a laž hiljadu lica, često veoma privlačnih i zaogrnutih elementima pojedinačnih interesa. Skoro uvek je lakše i ugodnije prihvatiti prijatnu laž, posebno onu koja obećava, nego istinu koja ponekad zna da bude surova i da boli. Laž često deluje ubedljivije od istine, zato i afere zasnovane na lažima mnogo duže i snažnije odjekuju u našoj javnosti. Očigledno istinita reč se teško čuje kada interesi viču.

Nemačka filozofkinja i teoretičarka politike Hana Arent je dijagnostikovala krizu istine u modernoj politici pre više od 60 godina. U svom eseju Istina i politika ona tvrdi da je jedan od temelja te krize gubitak nepolitičkog stanovišta sa kojeg se može govoriti o svetu i politici. Politika se bavi ubeđivanjem, a "ubeđivanje i nasilje mogu uništiti istinu, ne mogu je zameniti". Zato kada sve postane politika - pravo, umetnost, štampa i univerziteti - onda istina gubi svoje pravo mesto.

Većina političara laže (iako neki lažu više od drugih). Kriza istine je širi fenomen koji prethodi političkom usponu pojedinca i oslanja se na voljno učešće miliona običnih ljudi. To nije samo problem istaknutih lažova i njihovih prevaranata. On uključuje niz načina na koje ljudi, pojedinačno i masovno, izbegavaju istinu, uključujući jednostavno poricanje, kao i suštinsku modernu umetnost blebetanja. Ne samo demokratija, već u eri globalnih klimatskih promena nastavak održivosti samog ljudskog života zavisi od naše kolektivne spremnosti da priznamo šta je istina i da delujemo u skladu sa tim.

Našeg savremenog čoveka svakodnevno zapljuskuju talasi raznih informacija. On sve više postaje biće koje poseduje mnoštvo informacija. Nema sumnje da naš čovek više čita, sluša i gleda, ali izgleda da sve manje sumnja. Sve su više na udaru mediji čija je uloga da daju kontekst činjenicama, da pokažu da postoje konfliktne činjenice i da obezbede neki privid objektivnosti. 24-časovni ciklus vesti govori o "signalizaciji" događaja - rata, zločina, skandala - koji izbijaju niotkuda i posle minuta pažnje tonu nazad u prazninu. Javnost je izgubila svako poverenje u vesti. To se može popraviti razumnom ponovnom procenom njihove vrednosti. Oslobođene magičnih tvrdnji, vesti će prestati da budu agent nepoštenja i postistine i zauzeće svoje pravo mesto među skoro beskonačnim sadržajem informacione sfere.

Mi rado zamišljamo da istina mora izaći, čista i trijumfalna, iz činjenica koje su otkrili "nauka" ili "stručnjaci". Tako ne funkcioniše svet. Istina je funkcija poverenja i odnosi se na autoritet izvora. Ako izgubimo poverenje u nauku - ako, na primer, o naučnicima počnemo da razmišljamo kao o trgovcima ili ludacima - onda naučne izjave neće imati veću težinu od televizijske reklame. Kolaps poverenja u naše vodeće institucije proterao je XXI vek u lavirint postistine. Postistina, kako se danas definiše, označava trenutak oštro divergentnih perspektiva na svaku temu ili događaj, bez pouzdanog autoriteta koji bi rešio problem. Cilj je da se nametnu naše činjenice i unište njihove, što je proces bliži intelektualnom svetom ratu nego kritičkom mišljenju. Mediji su tu zbog profita. Objektivno informisanje je roba koja se razmenjuje za usluge političarima i kompanijama. Mediji moraju da se promovišu kao ogledalo društva, ali u ideologiji postistine to možda nije prihvatljivo u svim uslovima.

Zašto je toliko bitno da razumemo i prihvatimo koncept apsolutne istine u svim oblastima života? Činjenica je da je istina bitna, pogotovo kada si ti onaj koji trpi posledice laži.

Život ima posledice kada nismo u pravu. Davanje pogrešne količine lekova može da ubije, menadžer za investicije koji donese pogrešne odluke može da dovede jednu porodicu do siromaštva. Takođe, u trenutku kada se čak i najosnovnije činjenice o ekologiji i klimi suočavaju sa osporavanjima i prezirom zagovornici životne sredine su u ćorsokaku, a društvena zajednica može da trpi posledice laži. Traganje za istinom je jedan od osnovnih društvenih interesa. Sama istina je jedna od univerzalnih vrednosti, ideal svakog čoveka, svakog društva. Taj ideal ne može biti ništa udaljeno i utopijsko. Prava politika je primenjena istina, poštenje najbolja politika. Zato su i stari Grci najpoštenije ljude birali u Senat.

Istine uvek imaju svoje junake, interesi svoje robove. U borbi za istinu potrebni su ne samo um i jasan vrednosni sud nego i hrabrost, snažna volja i karakter, izuzetne vrednosti i snaga koja je u stanju da se odupre svemu onom što čoveka sprečava da ostvari postojeće visoko vredne ciljeve.

Pročitano 1364 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Društvo Traženje istine u savremenom medijskom pejzažu