Bijaše toplo, miris svježeg cvijeća, još stidljiv, blag ispunjavao je zrak u kojemu su se još osjećala hladna strujanja sa snježnih brda koja se uzdižu u daljini.
Ali sunce je palilo, oštro, kao ono sunce koje budi zemlju; od kojeg bubre i oživljuju zamrle klice, i koje rastvara pupoljke i pretvara ih u mlado lišće.
Mačak se prevrtao na mojim koljenima, izvalio na leđa, sa šapicama u zraku, izvlačio i uvlačio panđice, otvarao njuškicu i pokazivao oštre i šiljate očnjake, a u poluzatvorenim vjeđama vidio se sjaj zelenih svjetlucavih očiju.
Ja sam dodirivao i milovao ovu mekanu i nervoznu životinjicu, podatljivu kao svilena tkanina, nježnu, toplu, dražesnu i opasnu. Životinjica je prela naoko presretna ali uvijek spremna ugristi, jer ona voli ogrebsti jednako tako kao što voli biti mažena i milovana. Ispružila je vrat i pomicala ga vijugavim pokretima, a kada sam prekinuo milovanje i podigao ruku uspravila se i povlačila željno glavu ispod moje podignute ruke. Tako je uzbuđivala i sebe i mene; ja, naime, volim ove očaravajuće i perfidne životinje. Zapravo je užitak dodirivati ih; gladiti tu njegovanu dlaku koja pucketa ispod prstiju; osjetiti toplinu tog izvanredno finog krzna. Ništa nije blaže i ne daje koži takav profinjeni i rijedak užitak, kao milovanje ovog ustreptalog mačjeg krzna. Ali ta živa odjeća budi u meni jednu nepoznatu i divlju želju da zadavim golim prstima ovu životinjicu koju tako strastveno milujem. Ali osjećam i u njoj želju da me ugrize i ogrebe, i tu njenu želju prihvaćam; ta želja kao fluid preko vršaka prstiju uronjenih u toplu dlaku, penje se preko mojih živaca, duž mojih uda, do srca, do glave, potpuno me ispunjava, prolazi mojom kožom i primorava me da grčevito stišćem vilice, i neprekidno osjećam živo i lagano golicanje koje me svoga obuhvaća i prožima.
Iz novele O mačkama