U keltskoj tradiciji labud je povezivan sa božanstvima lekovite vode i Sunca. Verovalo se da labud menja oblik, može poprimiti ljudski oblik i savladati elemente vode, zemlje i vazduha. Uvek se mogu prepoznati po zlatnom ili srebrnom lancu koji im visi oko vrata. Kelti su verovali da su različita božanstva uživala u putovanjima po svetu prerušena u labudove, koji su obično putovali u paru, povezani zlatnim ili srebrnim lancem. Videti ga na jezeru noću smatralo se vrlo nesrećnim znakom jer bi to mogla biti veštica.
Simbol labuda je povezivan sa muzikom, ljubavlju, čistotom i dušom. Čista bela boja labuda učinila ga je simbolom svetlosti i sjajnog Sunca i reflektivnog Meseca. Za njih je labud božanstvo Sunca, mistično ali dobroćudno. U keltskom mitu, par labudova je upravljao sunčevim brodom preko neba.
Labud je bio sveta životinja za druide, sveštenike u keltskom društvu. Za njih je on prestavljao dušu. Kelti su verovali da su labudovi bili vodiči duša preko Mlečnog puta pri rođenju i opet u smrti, kada pomažu da čovek putuje u Drugi svet. Verovalo se i da većina nebeskih bića koja svraća na Zemlju uzima labudov oblik.
Labud je bio i sveta životinja pesnicima koji su bili poznati po imenu bardi. Pesnici su često nosili svečane ogrtače od labudovog perja, kako bi im omogućili da kontaktiraju svoju muzu.