Odštampajte ovu stranicu
Ponedeljak, 02 Oktobar 2017 11:05

Kuna zlatica - zlatka Istaknut

Kuna zlatica (Martes martes) ili zlatka kako se još zove spada u sisare iz roda kuna. Živi skoro u celoj Evropi i zapadnoj Aziji u četinarskim i mešovitim šumama u brdskim oblastima, ali i u ravnicama. Od davnina je ljudi progone zbog njenog veoma vrednog, neobično laganog krzna. Danas je zaštićena Konvencijom o zaštiti retkih vrsta i nalazi se na crvenoj listi.

Kuna zlatica ima izduženo vitko telo, kratke noge i spljošteni oblik glave. Visoka je oko 20 cm, a duga oko 80 cm, od čega je rep oko 30 cm. Dostiže težinu od 1,5 kg. Noge su joj jake i snažne, sa jakim noktima i oštrim kandžama, a tabani i jagodice prstiju su obrasli dlakom. Očnjaci su veoma snažni. Pri korenu repa su žlezde koje izlučuju tvar neugodnog mirisa kojima označava svoju teritoriju.

U gornjem delu i po nogama kuna zlatica je tamnomrke boje, a po stomaku svetle boje. Pod vratom i prema prednjim nogama je zlatnožuta, po čemu je i dobila ime. Rep je tamne boje, a na grudima je bela nesimetrična mrlja.

U toku leta kuna zlatica živi najčešće u šupljinama oborenih stabala, pored reka i u brdima. Ona obično ima nekoliko staništa u kojima se odmara i često se sklanja u napuštene domove veverica, u ptičja gnezda ili u šupljine među stenama. Sa dolaskom hladnijih dana seli se u tople podzemne jazbine.

Kuna zlatica je noćna životinja i izlazi u lov pred zalazak sunca, a tokom dana se uglavnom odmara. Ona lovi male životinje i ptice, miševe, hrčke, puhove, veverice, zečeve, žabe. Hrani se i puževima, insektima, ptičjim jajima, a ukoliko se nađe u situaciji napada živinu i ispija jaja, a zbog meda upada u pčelinjake. Pošto je svaštojed uzima i hranu biljnog porekla: maline, kupine, borovnice, jagode, bobice i bukvice. U jesen pravi masne naslage za zimu jedući pečurke, jaja, voće i bobice, a višak hrane skladišti za hladne dane.

Kune zlatice su samotnjaci, a samo u vreme parenja provode kratko vreme sa pripadnicima suprotnog pola. U vreme parenja oglašavaju se kao mačke, a inače ciče, frkću, reže. Pare se u julu i avgustu, ali zametak se ne razvija do januara ili februara. Ženke koje nisu tokom leta oplođene pare se tada, ali se kod njih zametak odmah razvija, tako da i jedne i druge donose mlade u martu ili aprilu. U šupljini drveta ili u ostavljenim gnezdima ptica ili veverica ženka donosi tri do četiri, a najviše sedam mladunaca koji su obrasli kratkim gustim krznom i potpuno bespomoćni: slepi, gluvi i bez zuba. Mladunce ženka doji sve dok ne progledaju i ojačaju oko šest nedelja, a dok ih čuva može da bude veoma agresivna i napada i mnogo veće protivnike. U osmoj nedelji života mladuci prvi put napuštaju gnezdo. Kada odrasle kune zlatice počnu novu sezonu parenja, većina njihovih mladunaca napušta teritoriju na kojoj je rođena i kreće da traži sopstveni dom, a samo neke ostaju da prezime u blizini majčine jazbine. Mladunci su sledećeg leta sposobni za parenje, ali se ono najčešće odlaže sve do druge ili treće godine života.

Postoje podaci da su povređene kune zlatice ili one koje su ostale bez roditelja postajale kućni ljubimci. Po svedočenju vlasnika one su bile umiljate kao mačke i uvek spremne na igru.

Pročitano 2987 puta Poslednji put izmenjeno Ponedeljak, 05 Avgust 2019 10:21
Stefan Tanasijević

Najnovije:

Srodni članci