Psi, a naročito jedan poseban pas po imenu Pinka, pomogao je Virdžiniji Vulf u njenoj borbi sa naletima mentalnih bolesti. Ona je napisala da "polovina strahote bolesti prestaje kada neko ima knjigu, psa ili šolju pri ruci". Šetnje sa Pinkom kroz polje u zamagljeno žuto popodne smatrala je jedinim veselim događajem. Zato je za nju bio tragičan dan kada se vratila sa odmora željna da ponovo vidi Pinku, kada je saznala da je uginula prethodne noći.
Roman Flaš o malom koker španijelu, Virdžinija Vulf je napisala u autobiografskoj formi. Flaš je priča o ljubavi između Elizabet Baret Brauning i njenog supruga Roberta, viđena očima malog psa.