Poniji su pripitomljeni i odgajani za razne svrhe širom severne hemisfere, ali uglavnom za nošenje tovara i za rekreativno jahanje. Tokom industrijske revolucije, posebno u Velikoj Britaniji značajan broj ponija je korišćen u rudnicima za vuču uglja. Danas poniji imaju različite namene - kao takmičarski konji u jahanju, učestvuju na izložbama konja, na treninzima jahanja za decu, a koriste ih i za prevoženje tovara. Poni postaje i drag kućni ljubimac.
Iako su poniji i konji povezani, oni se međusobno razlikuju, pre svega po ponašanju i visini. Prosečna visina ponija je između 80 i 150 cm. U kretanju poni ima veoma siguran korak, i stabilan je u pokretu.
Poni ima kraći, mišićav vrat i zaobljen greben uz kratka i veoma snažna leđa. Glava je kratka i široka, a prema njušci se sužava postepeno. Male uši su veoma pokretljive i osetljive. Noge su jake, kratke, a kopita mala, tvrda i izdržljiva na neravnim, stenovitim terenima. Rep i griva su dugi i gusti, i štite ga od hladnoće i vlage.
Poni konje odlikuje dobroćudna narav i pitomo ponašanje. Njihova inteligencija zavisi i od porekla, odnosno rase. Druželjubivi su, vole igru, a posebno blizinu dece i druženje sa njima.
Poni nije uvek idealan za dete, posebno za jahača početnika. Neki poniji mogu da budu vatreniji, tvrdoglaviji od konja. Potrebna im je čvrsta disciplina i mekane komande. Dobro obučeni poniji su dobri za decu koja uče da jašu.
U najpoznatije rase ponija spadaju: šetlland, velški poni, eksmur i dartmur.