Krajem septembra 1918. godine u severnoj Francuskoj major Čarls Vitli i više od 500 američkih vojnika su bili zarobljeni u maloj udubini brda, iza neprijateljskih linija bez hrane i municije. Nakon prvog dana ostalo je samo 200 vojnika iz Vitlijevog bataljona na koje su počeli ispaljivati granate njihovi sunarodnici. Bojeći se da će njegov bataljon biti ubijen prijateljskom vatrom, Vitli je pokušao da putem goluba pismonoša pošalje poruke svojim sunarodnicima, ali su prva dva goluba bila oborena. Golubica Cher Ami je međutim, iako ranjena u grudi, zaslepljena na jedno oko, sa nogom sa koje je visila tetiva preletela 40 kilometara kroz kišu metaka. Kada je stigla, Cher Ami je pronađena sa beleškom na levoj nozi koja je glasila: "Putem smo paralelno s 276.4. Vlastita artiljerija baca baraž direktno na nas. Za ime Boga, zaustavite paljbu." Granatiranje je prestalo i 194 vojnika poznatijih kao "izgubljeni bataljon" su spašeni.
Vojni medicinari su naporno radili da spasu život Cher Ami. Ali je ona ostala bez noge i napravljena joj je mala drvena noga. Francuska vlada joj je dodelila medalju Croix de guerre za hrabrost. Cher Ami je postala junak i maskota, a general Džon Peršing ju je ispratio na njeno putovanje brodom kući. Zbog komplikacija od povreda Cher Ami je uginula u junu 1919. godine, preparirana i izložena u Institutu Smitsonijan u Vašingtonu.