Momo Kapor - To je život u kome se nigde ne žuri
U ovoj letnjoj seobi Srba u Tursku, čini se, ima nečeg mnogo dubljeg, ne usuđujem se reći - mazohistički nostalgičnog - ali, svakako, neka neodoljiva privlačnost, jača od novca i razuma. Da li Srbi u Turskoj pronalaze neku duboku zapretenu tajnu dugu pet stoleća, način života, ukuse, mirise, hranu i spokojstvo stare carevine? Ne znam, ali i sam ploveći pet godina duž turskih obala Mediterana, pokušavam da odgonetnem tu tajnu.
Momo Kapor - Kako se savladati i ustati od stola na kome se ređaju najrazličitije kefalonske đakonije
Više od tri hiljade godina posle Odiseja, sa Antisamosa - kefalonijske plaže Kapetana Korelija, vidim u jesenjoj izmaglici Jonskog mora, Itaku. Nasukana poput metafore, nalik na kita, ona je san svih izgnanika na svetu.
Kefalonjani, inače, tvrde da Odisej nije sa Itake, već sa njihovog ostrva, pa lutam po njemu savlađajući razna iskušenja.
Momo Kapor - Njujork
Toliko sam puta čuo otrcanu sentencu da Njujork nije Amerika! - da sam gotovo poverovao u nju. Izgovaraju je podjednako često i Evropljani i Amerikanci, potvrđujući staro pravilo da nema ničeg otužnijeg i netačnijeg od generalnih zaključaka o jednom narodu ili gradu. Ipak, usudiću se da i pored toga napišem: primetio sam, Amerikanci ne vole Njujork, baš kao što naši palančani sa strahom ostavljaju svoja kola na prilazima Beogradu, plašeći se gužve.
Momo Kapor - Povratak
U starim gradovima obuzima nas neka nerazumljiva glad. Zar je moguće da su ova mesta postojala i pre nego što smo kročili nogom na njihove trgove? Čini nam se, tako, da bi nam bilo potrebno najmanje nekoliko života, a ne samo ovaj jedan, tako kratak i tako zatvoren u okvire jednog grada, u tok jedne reke, u krletku jedne kuće... Tuđi gradovi nas uznemiruju: pokazuju nam ograničenost našeg saznanja, čine nas gladnim, a u isto vreme skromnim. Želeli bismo da poživimo jedan život na ovoj mansardi što gleda na Berninijevu fontanu, da kupujemo voće kod piljara na uglu Rue D'Alésia, da pijemo svoju kafu i čitamo novine pod onom tamo, plavo-belom tendom na Sintagmi...
Lament nad Beogradom Crnjanskog i Kapora
Svoje poslednje pesničko delo, svoju labudovu pesmu, poemu Lament nad Beogradom Miloš Crnjanski je ispisao za nekoliko dana, u emigraciji 1956. godine, odmarajući se na plaži u blizini Londona, u mestu koje se zove Kuden bič. Lament nad Beogradom je poema koja predstavlja žudnju pesnika za povratkom u svoju zemlju i grad.
Momo Kapor - Jesen
Vreme je da se pakujem. Krajnje je vreme.
Postoji vreme za raspakivanje i vreme za pakovanje, ali šta mi ostaje da strpam u torbu kad su mi se farmerke izlizale, majice isprale i pocepale, kad su knjige za leto pročitane, sandale pokidane, a stari žileti tupi? Potrošio sam, dakle, nerazumno još jedno leto, a mogao sam da ga pažljivije koristim, da mi duže traje.
Momo Kapor - Zašto su došli kad su uspeli tamo, u belom svetu?
Stižu s vremena na vreme iz belog sveta.
Pitaju me kako sam.
Hvala, kako ste vi?
Zašto im govorim vi? Ne znam. Tako. Verovatno zbog toga što su uspeli tamo iza crte, u belom svetu. Zbog toga. Otkud znam?
Momo Kapor - Nostalgija košta koliko i povratna avionska karta do Beograda
Postoji u životu našeg čoveka u tuđini jedan trenutak kada strašno poželi da vidi, makar nakratko, svoj zavičaj, kao da je u pitanju prva ljubav iz mladosti. Hrana mu postane bezukusna, ljudi kao da su od plastike, a život bez smisla. Za onoga ko to može sebi da dozvoli, nostalgija košta koliko i povratna avionska karta do Beograda.
Momo Kapor - Genije
Čovek mu je tada očinski spustio ruku na rame:
- Reći ću vam nešto, mladiću - kazao je. - Nikada ne umanjujte svoju vrednost u ovoj zemlji.
Momo Kapor - Sloboda
Slobodan. Slobodan. Slobodan. Slobodan. Slobodan.
Postao sam potpuni gospodar svoga vremena! Više ne moram ni sa kim da ga delim. Od silnog uzbuđenja koje me je treslo poput nikotinske groznice, nisam znao šta pre da počnem! Muvao sam se kao ludak po palubi, plazio jezik svom liku u ogledalu, skakao na jednoj nozi, vukući se za uši...