Samo na jednom uglu, postrance od dvorca, gde se ulivaju stepenice zamka i srtma Špornerova ulica, ostala je praznina, a duboko unutra, u divnoj panorami leži Prag stisnut između Laurenciberga i Belvedera - Prag, taj bogati, ogromni ep graditeljske umetnosti. Pun svetlosti i života širi se on pred očima Hradčana, a na stare se nadovezuju uvek dostojanstveno nove, sjajne strofe. Na drugom kraju reda s kućama, koji kao da se s jedne strane graniči s ovom svetlom kulom-stražarom, leži sirotinjska jednospratna stara zgrada koja tu iz dana u dan stoji s rukama ispred očiju ne želeći ništa da vidi od okolne raskoši. Deca iz cele okoline prolaze pored njenog ozbiljnog muka sa jezom i, ispriča li im neko štogod o toj kući, ne spavaju cele noći ili snivaju strašne snove u kojima bledolike kaluđerice rade čudne stvari. Dabogme, mladoj uobrazilji je samo davalo krila kad bi čuli o Varnavinim bogomoljkama koje žive svoj mukli umir u tim jezivim zidinama ne izmenjujući jedna sa drugom ni reči, ne usuđujući se da sebi priušte čak ni onoliko sunca koliko ih nalaze u očima svojih druga.
Iz priče Kralj Bohuš