Artnit

“Šta ću uraditi sa onim što sam naučio? - Ništa.

“A šta nameravate da radite kasnije?“

“Šta podrazumevate pod kasnije?“

“Pa kasnije, hoću, hoću da kažem kada budete završili.“

Objavljeno u Pero

Kada je crno-bela mačka počela da umire, mala devojčica ju je uzela u naručje i odnela u dno vrta. Nekada je to bila lepa mačka, velika i debela, sjajne dlake, mekanih šapa, velike glave na kojoj su blistale zelene oči, dugih, sasvim krutih brkova i sa crnom mrljom iznad njuške.

Objavljeno u Urbane životinje

Nica, 23. oktobar 1964.

Ako zaista želite da znate, više bih voleo da se nisam rodio. Mislim da život isuviše zamara. Naravno, sada je sve svršeno i ja tu ne mogu ništa da izmenim. Ali će uvek negde duboko u meni ostati to žaljenje koje nikada neću moći sasvim da odagnam i koje će sve kvariti. Sada valja brzo stariti, prevaliti godine što je moguće brže, ne osvrćući se ni levo ni desno. Treba podneti sve male ujede postojanja, trudeći se da ne patimo preterano. Život je ispunjen ludostima: malim, svakodnevnim, ali strašnim ludostima, ako ih dobro pogledate.

Objavljeno u Pero

Danijel je to lepo ime više puta ponavljao u sebi ovako: "More, more, more...", dok mu je u glavi bučalo i hvatala ga vrtoglavica. Želeo je da govori, čak i da viče, ali grlo mu nije propuštalo glas. Tad je morao da krene vičući, veoma daleko odbacivši svoju plavu torbu koja se otkotrljala u pesak, morao je da se stušti, mlatarajući rukama i nogama kao neko ko prelazi autoput. Poskakivao je iznad traka morske trave, posrtao u suvom pesku gornjeg dela plaže. Izuo je cipele i skinuo čarape, i bosonog trčao još brže, ne osećajući bodlje čkalja.

Objavljeno u Razglednica

Dijego može dugo da ostane ne radeći, obuzet samo spoljašnjim životom, sentimentalnim spletkama, preživljavajući od danas do sutra. Ove godine nesrećnog i sumornog života u Parizu ostaće urezane u njemu. Umetnost za Dijega, kao i za Modiljanija, nije luksuz ni proslavljanje. Umetnost je za njih bila ceo život. Za nju su bili spremni da žrtvuju život drugih, svoju sreću, sve radosti života.

Objavljeno u Paleta

Jedan strašan događaj promeniće ceo tok Fridinog života i zatvoriće je zauvek u usamljenost i prokletstvo bola iz kojih će joj jedini izlaz biti umetnost. Frida se sa Alehandrom 17. septembra 1925. (njoj je tada tek osamnaest godina), popela u jedan od novih autobusa koji su počeli brazdati prestonicom od centralnog trga u Sokalu do Kojoakana gde se nalazila njena kuća. Autobusi su postali omiljeni u narodu jer su bili brži nego tramvaji. Na uglu ulice Sinko de Majo i Kuautemotsin, ka trgu San Huan, tramvaj se sudario sa autobusom.

Objavljeno u Paleta
Vi ste ovde: Home Pero Prikazivanje članaka po tagu Žan Mari Gustav Le Klezio