Mihail Ljermontov - A ipak živiš - iz radoznalosti: očekuješ nešto novo...
Prelazim u pameti svu svoju prošlost i nehotice sebe pitam: Zašto sam živio? Radi kojeg cilja sam se rodio?... A po svoj prilici, on je postojao i po svoj prilici bilo mi je namijenjeno nešto veliko zato što u duši svojoj osjećam neizmjernu snagu... Ali ja nisam pogodio tu namjenu: zanijeli su me mamci praznih i nezahvalnih strasti; iz njihove vatre izašao sam tvrd i hladan kao željezo, ali sam zauvijek izgubio žar plemenitih težnji - najljepši cvijet života. Koliko li sam puta od tada igrao ulogu sjekire u rukama sudbine! Kao oruđe smrtne kazne padao sam na glave osuđenika često bez mržnje, ali uvijek bez sažaljenja...
Svako je kovač svoje sreće - Svaki čovek je arhitekta svoje sudbine
Jedna od najpopularnijih latinskih izreka je Faber est suae quisque fortunae koja se često prevodi kao Svako je kovač svoje sreće ili Svaki čovek je arhitekta svoje sudbine. Prema antičkim svedočanstvima bogati rimski državnik u doba srednje Rimske Republike Apije Klaudije Ceko je sastavio i zbirku stihovanih izreka (Sententiae), koje su pružale praktične savete o mudrom i moralnom životu, a među njima je navodno bila i ova izreka.
Henri Miler - Svaki je čovjek kovač vlastite sudbine, i to na vlastiti način
Ponekad, kad prelistavam bilježnice, kad samo vidim popis imena o kojima sam sve mislio pisati, spopadne me vrtoglavica. Svaka bi mi od tih osoba donijela sa sobom i cio svoj svijet i istovarila mi ga na pisaći sto; nadala se da ću ga uzeti i natovariti sebi na leđa. Nisam uopće imao vremena za svoj vlastiti svijet; morao sam se ukipiti kao Atlas oslanjajući se nogama na leđa slona koji je stajao na leđima kornjače. A bilo bi posve ludo pokušati dokučiti na čemu stoji kornjača.
Halil Džubran - Ali ako se izgubi spokoj, gde da se nađe i čime nadomesti?
Nekoliko godina nisam bio u Bejrutu. Kada sam se vratio, otišao sam u posetu Rašidu. Bio je mršav, bled, sa senkama tuge na zgrčenom licu. U njegovim tužnim očima stvarao se pogled ispunjen bolom koji je tiho govorio o slomljenom srcu i patnji njegove duše. Kada sam razmislio o onome što ga je okruživalo i nisam našao razloge njegove slabosti, upitao sam: "Šta je bilo s tobom, čoveče?! Gde je ona vedrina koja je zračila na tvom licu? Gde je nestala vedrina koja je pratila tvoju mladost? Je l' te smrt razdvojila od nekog dragog prijatelja? Ili te je tamna noć lišila bogatstva koje si danju skupljao? Reci iskreno: kakva ti je tuga obgrila dušu i slabost telo savladala?"
Horhe Luis Borhes - Nit
Da bi njegov užas bio potpun, progonjeni Cezar, u podnožju jedne statue, okružen nestrpljivim bodežima svojih prijatelja vidi među licima i sečivima lik Marka Junija Bruta svog štićenika, možda i sina, prestaje da se brani i uzvikuje: "Zar i ti, sine!" Šekspir i Kevedo prihvataju taj patetični uzvik.
Artur Šopenhauer - Sudbina meša karte, a mi se igramo
Kada se osvrnemo na put svoga života, te pregledamo njegov "labyrinthisch irren Lauf" te moramo da vidimo tolike promašene sreće, tolike navučene nesreće, onda, koreći samog sebe, možemo da odemo vrlo daleko. Jer tok našeg života nije prosto naše sopstveno delo, nego produkt dva faktora, naime niza događaja i niza naših odluka, koji uvek zadiru jedno u drugo i međusobno se modifikuju. Uz to još dolazi to da je i u jednom i u drugom naš vidik uvek vrlo ograničen, pošto svoje odluke ne možemo već izdaleka da predskažemo, a još manje možemo da predvidimo događaje, nego su nam u oba slučaja poznati samo sadašnji.
O sudbini i fatalizmu
Sudbina se često definiše kao sila koja određuje život svakog čoveka i od koje se ne može umaći. U filozofiji se pojam sudbine određuje kao nužni red u svetu kojem je podvrgnuto svako biće i na njemu je zasnovan fatalizam, verovanje u nepromenljivost onoga što je sudbina čoveku predodredila.
Mihail Ljermontov - Ja sam bio spreman da zavolim cio svijet, a mene niko nije razumio
- Da, takva je moja sudbina još od djetinjstva! Svi su na mom licu čitali znake rđavih osobina kojih ja nisam imao; pretpostavljali su da postoje pa su se i pojavile. Bio sam smjeran, a mene su okrivljavali da sam lukav pa sam postao zatvoren. Ja sam duboko osjećao dobro i zlo; niko me nije mazio, dok su me svi vrijeđali pa sam postao zlopamtilo; ja sam bio tužan - druga djeca vesela i brbljiva; osjećao sam da sam iznad njih - mene su stavljali ispod. Postao sam zavidljiv.
Leopold Szondi - Sudbina je izbor, a izbor je sudbina
Poznati mađarski psihijatar Leopold Szondi je na osnovu psihoanalize individualnog nesvesnog prema Sigmundu Frojdu i kolektivnog nesvesnog prema Karlu Gustavu Jungu, razvio jednu od najzanimljivijih teorija u psihoanalitičkoj literaturi, poznatu kao sudbinsko-analitičku terapiju (shiksal-analyse, analizu sudbine, Fate analysis).
Vladeta Jerotić - Karakter je sudbina čoveka
Vera u sudbinu, u suđaje, boginje sudbine, stara je koliko i čovek. Gotovo da i nije bilo paganskog naroda koji nije, u nekom obliku, verovao u sudbinu kao u božanstvo. Kultura Grčke, ni u vreme njenih najvećih filosofa, nije mogla odoleti ovakvom verovanju, pa su božanstvo koje je oličavalo nepromenljivost toka događaja nazivali ananke.