Džek London - U najmanju ruku već punih sto godina njima se oduzima sve ono što je najbolje
Gospodarenje vladajuće klase zasniva se na propadanju druge klase. A kad su radnici odvojeni u getu, oni moraju neprestano da padaju sve dublje. Stvara se narod zakržljalih ljudi, niskog rasta, koji se na prvi pogled razlikuje od svojih gospodara, narod ulice, što, u stvari, i jest, koji nema životne snage i otpornosti. Muškarci postaju karikature onoga što bi ljudi trebalo da budu, a njihove žene i deca su bleda i slabokrvna stvorenja, očiju okruženih tamnim kolutovima, koja hodaju pognuta i pogrbljena i već u mladosti gube svaku skladnost i lepotu.
Luis Bunjuel - Čoveka oplemenjuje jedino ono što radi iz zadovoljstva, iz sopstvene potrebe
Želim da dodam da je većina onoga što su nadrealisti naslućivali bilo tačno. Navešću samo jedan primer: rad kao neprikosnovenu vrednost građanskog društva, pojam u koji se nije smelo dirnuti. Nadrealisti su prvi tu vrednost sistematski napadali, obelodanili da je to laž, rad za platu proglasili su sramnim. Nešto od njihove ogorčene kritike naći ćete u Tristani kada se Don Lope obraća mutavom mladiću:
Fridrih Engels - Položaj radničke klase u Engleskoj
Sin bogatog nemačkog industrijalca Fridrih Engels je u Mančesteru proveo dve godine, gde je izučavao posao u tekstilnoj industriji, a u slobodno vreme sakupljao podatke za svoje prvo delo Položaj radničke klase u Engleskoj (Die Lage der arbeitenden Klasse in England), koje je objavljeno 1845. godine. On napušta "varvarsku indiferentnost, tvrdi egoizam s jedne strane i bezimenu bedu s druge strane" i govori o brutalnom izrabljivanju radnika u onom zloglasnom kapitalizmu XIX veka. Ovu strašnu optužbu kapitalizma i buržoazije neki teoretičari povezuju i danas sa stradanjem radnika u pojedinim zemljama.