Isidora Dankan - Moja umetnost
Moja umetnost je zapravo napor da izrazim istinu sopstvenog bića gestom i pokretom. Bile su mi potrebne mnoge godine za iznalaženje tek jednog jedinog istinitog pokreta. Reči pak imaju drugačije značenje. Pred publikom, koja je hrlila na moje predstave, nisam nikada bila neodlučna. Otkrivala sam im i najtajnije drhtaje svoje duše. Od samoga početka ja sam igrala isključivo svoj sopstveni život.
Isidora Dankan - Možda na ovom svetu, takozvana sreća i ne postoji
U San Francisku sam se ponovo videla sa svojom majkom, koju nisam videla tolike godine, jer je ona iz neke neobjašnjive nostalgije odbijala da živi u Evropi. Izgledala je veoma staro i bila je izmučena brigama. Jednom, kad smo ručale napolju, u Klif Hausu, pogledala sam u ogledalu naše dve prilike, pa sam u mislima uporedila moj tužni lik i izmučeno majčino lice, sa ona dva avanturistička duha, koja su krenula odavde pre dvadeset dve godine, sa velikim nadama da će steći slavu i bogatsvo. Oboje je bilo stečeno, ali zašto je rezultat ipak tragičan?
Ivan Cankar - Cveće uspomena
Šta god je čovek jednom mislio i osećao, ne gubi se bez traga. Ona četiri zida, među kojima je živeo samo jedan dan ili dest godina, gusto su ispisana njegovim pismom; kad se vrati, poznaje rukopis, razaznaje reči i u času je onaj koji je i bio. Nijedan usklik ne gubi se, nijedan uzdah, nijedna suza i nijedan osmeh. Božja ruka odmah zapisuje povest čoveka, kleše je u kamen.