Artnit

- Da, takva je moja sudbina još od djetinjstva! Svi su na mom licu čitali znake rđavih osobina kojih ja nisam imao; pretpostavljali su da postoje pa su se i pojavile. Bio sam smjeran, a mene su okrivljavali da sam lukav pa sam postao zatvoren. Ja sam duboko osjećao dobro i zlo; niko me nije mazio, dok su me svi vrijeđali pa sam postao zlopamtilo; ja sam bio tužan - druga djeca vesela i brbljiva; osjećao sam da sam iznad njih - mene su stavljali ispod. Postao sam zavidljiv.

Objavljeno u Pero
Utorak, 17 Februar 2015 12:48

Mihail Ljermontov - Prosjak

Kraj vrata manastira sveta
Trese se ispružena ruka.
To prosjak vapi, slab i setan
Od gladi, žeđi i od muka.

Objavljeno u Pero
Ponedeljak, 12 Maj 2014 14:28

Mihail Ljermontov - I pusto, i tužno

I pusto, i tužno, i nikog da ruku ti dade
kada je duša raspeta...
Želje!... Ta našto zaludne želje i nade?
A ljeta bježe - najbolja ljeta!

Objavljeno u Pero
Vi ste ovde: Home Pero Prikazivanje članaka po tagu Mihail Ljermontov