Jovan Cvijić - Moja majka
Ja sam majku zapamtio slabunjavu, u se povučenu, često zanesenu mislima. Retki su bili trenuci pravog raspoloženja, i tada su se od nje čule lepe i pametne reči. Bilo je trenutaka kada je govorila samo u izrekama. Iako nepismena, imala je svoju mudrost i svoj način ponašanja u životu. Imala je mnogo takta i uzdržljivosti, i ne zna se da se ikada s kime zavadila. Jamačno je otuda u varošici jako poštovana.
Zija Dizdarević - Majka
Stoji iza mene daleko, petnaest i više godina daleko, prigušeno bosansko djetinjstvo.
Da li se sjećam? Bila je jedna kutija - soba, i po njoj išlo napaćeno mršavo lice, noge u papučama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do peći, od ručka do večere, od jeseni do proleća, u zidovima, među četiri zida, uzidan, tekao je nelijep ženski život.