Aleksandar Sergejevič Puškin - Crtice i aforizmi
Milton je imao običaj da kaže: “Meni je dovoljan i mali broj čitalaca samo ako su oni kadri da me shvate.“ - Ova ponosna pesnikova želja ponavlja se ponekad i u naše vreme, samo unekoliko izmenjena. Izvesni naši savremenici nastoje da nas javno i tajno ubede da je “njima dovoljan i mali broj čitalaca samo ako ima mnogo kupaca.“
(1830)
Aleksandar Sergejevič Puškin - Poziv
O, ako zbilja, dok je mrak
Kad san utiša duše žive,
I s neba padne sjajni zrak
Na neme grobne ploče sive.
Aleksandar Sergejevič Puškin - Narodni duh u književnosti
Od izvesnog vremena kod nas je ušlo u običaj da se govori o narodnom duhu, da se zahteva narodni duh, da se žali na odsustvo narodnog duha u književnim delima, ali niko i ne pomišlja da jasno kaže šta podrazumeva pod rečima narodni duh.
Jedan od naših kritičara, izgleda, smatra da se narodni duh sastoji u izboru predmeta iz istorije svoje domovine.
Puškinova Boldinska jesen
Tri meseca koja je Aleksandar Sergejevič Puškin proveo u jesen 1830. godine u selu Boldino, na očevom imanju Nižnjegorodskog okruga koje dobija u nasledstvo bili su za njega izuzetno kreativno vreme kada je napisao svoja najbolja dela koja su postala kamen temeljac ruske književnosti. Ovo jedinstveno vreme naziva se Puškinova Boldinska jesen i smatra se najsjajnijim razdobljem njegovog stvaralaštva.
Orest Kiprenski - Portret Aleksandra Puškina
Najpoznatija slika vodećeg ruskog portretiste Oresta Kiprenskog u doba romantizma je verovatno njegov Portret Aleksandra Puškina iz 1827. godine. Savremenici i memoaristi su smatrali ovaj portret najboljim prikazom Aleksandra Sergejeviča Puškina. Nakon što je portret završen, Puškin je Kiprenskom posvetio pesmu Kiprenskom, rekavši da kada gleda sliku vidi se u ogledalu, a to ogledalo mu laska. Danas se ova slika nalazi u Državnoj Tretjakov galeriji u Moskvi.
Cvetak
Aleksandar Sergejevič Puškin je lirsku pesmu Cvetak napisao novembra 1828, a 1829. godine je prvi put objavljena u časopisu Galatea. Ova pesma spaja jednostavnost forme sa dubinom filozofskog sadržaja. Osnovna tema pesme prolaznost ljudskog života iskazana je kroz život malog cveta i prožeta je tugom, očajem, beznađem. Cvetak pleni bojom i mirisom, a zatim kao i ljudi nestaje i ide u zaborav.
Bajka o caru Saltanu
Bajka o caru Saltanu, čiji je puni naziv Bajka o caru Saltanu, o sinu mu slavnom i junačkom knezu Gvidonu Saltanoviču i o predivnoj carevni Labudici je jedna od najpoznatijih bajki iz ruskog foklora, koja je inspirisala mnoge umetnike. U principu postoje dve verzije. Prva je napisana u XIX veku, kada su naučnici u Evropi počeli da sakupljaju stare priče, basne, bajke, legende i sve ono što bi moglo pomoći u očuvanju kulturnog nasleđa u brzom razvoju društva u kome su nove norme zamenile tradicije bez mnogo razmišljanja o tome da li je staro bilo stvarno tako loše da je zaslužilo da se zaboravlja. Najpoznatija zbirka tog vremena je poznata kao Bajke braće Grim. Drugu, i danas poznatiju verziju, poemu Bajka o caru Saltanu napisao je Aleksandar Sergejevič Puškin 1831. godine.
Bajka o ribaru i ribici
Aleksandar Sergejevič Puškin je napisao svoju poznatu priču u stihovima Bajka o ribaru i ribici 1833. godine. Smatra se da se njen siže zasniva na tradicionalnoj nemačkoj bajci O ribaru i njegovoj ženi iz zbornika braće Grim. Takođe, ova priča ima zajedničkih elemenata sa ruskom narodnom bajkom Pohlepna starica, u kojoj se umesto zlatne ribice pojavljuje čarobno drvo.
Aleksandar Sergejevič Puškin - Preživeo sam
Preživeo sam svoje želje,
odrekao se sanka svog.
Stradanje teško sad me melje:
mog pusta srca to je plod.
Aleksandar Sergejevič Puškin - Cvetak
Uveli cvetak bezmirisni
pušten u knjizi gledam ja.
I gle, već mnoštvom čudnih misli
duša se moja puni sva.