Gustav Kurbe - Portret Šarla Bodlera
Portret Šarla Bodlera Gustav Kurbe je datirao 1840. godine, ali izgleda da je uglavnom naslikan oko 1847. godine kada su se pesnik i slikar često sastajali. Ovaj portret predstavlja poetičnu projekciju tada nepoznatog dvadesetšestogodišnjeg Bodlera u lelujavoj svetlosti kao "prokletog pesnika", što stvara paralelu sa prvim delom zbirke pesama Cveće zla Splinom i Idealom. Danas se ova slika nalazi u muzeju Fabr u Monpeljeu.
Šarl Bodler - Himna lepoti
Stižeš li sa neba il iz večnih tama?
Tvoj pogled, božanstven i ispunjen tminom,
Lepoto! I dobro i zlo nosi nama,
Pa te zato mnogi porede sa vinom.
Feliks Nadar - Šarl Bodler u fotelji
Francuski fotograf, karikaturista, novinar, književnik i izrađivač balona Feliks Nadar, veliki portretista iz 1860-ih godina i posmatrač boemske strane pariskog društva, fotografisao je pesnika Šarla Bodlera nekoliko puta između 1855. i 1858. godine, tokom najmanje tri različita poziranja. Pozitiv, čiji je negativ bio uništen, jedini poznati pozitiv sa prvog poziranja, koje se verovatno dogodilo početkom 1855. godine, danas se nalazi u muzeju Orsej u Parizu.
Rajner Marija Rilke - Molitva Šarla Bodlera
Vorpsvede, blizu Bremena 18. jula 1903 (subota)
Hteo bih da ti kažem, draga Lu, da je Pariz za mene bio iskustvo nalik iskustvu u Vojnoj školi; kao što me je u ono vreme kad sam bio u toj školi hvatala užasnutost, groza s kojom sam se sad iznova suočio u svemu što se, u nekoj neizrecivoj zbrci, naziva život.
Šarl Bodler - I muškarac i žena znaju od rođenja da se u zlu nalazi sva naslada
Večita sklonost prostituciji u čovekovom srcu, odakle se rađa njegov užas od samoće. On bi da postane dvoje. Genijalan čovek bi da bude jedno, dakle samotnjak.
Slava znači ostati jedno i prostituisati se na poseban način.
Lepota
Šarl Bodler se svojoj zbirci pesama Cveće zla (Les Fleurs du mal), objavljenoj 1857. godine u pesmama Himna lepote, Lepota, Maska slika idealnu lepotu kao hladnu i više sličnu statuama nego živoj ženi. Pesma Lepota predstavlja bolno istraživanje duše žene koja traži stvarnost lepote i istovremeno slika izuzetnu istinu o ljudskom ponašanju.
Šarl Bodler - O Francisku Goji
Goja je uvek veliki umetnik, često zastrašujući. U špansku vedrinu, šeretluk i satiru iz dobrih vremena Servantesovih on unosi mnogo moderniji ili bar u moderno doba mnogo više traženi duh, ljubav prema neuhvatljivom, osećanje za žestoke suprotnosti, za užasnuća prirodom i za ljudska lica neobično poživotinjena usled okolnosti...
Šarl Bodler - O Žanu Valžanu
Valžan je prostodušna, nevina sirovina; to je neuki proleter, kriv za greh koji bismo svi, bez sumnje, oprostili (ukrao je jedan hleb), ali koji ga, kažnjen po zakonu, baca u školu Zla, tj. na robiju. Tu se njegov duh formira i izoštrava dugim razmišljanjima za vreme robovanja. Najzad izlazi sa robije, prepreden, strašan, opasan. Biskupovo gostoprimstvo platio je novom krađom, ali ga ovaj spasava divnom laži, uveren da su Oproštaj i Milosrđe jedine svetlosti koje mogu da razgone svaku tminu.
Šarl Bodler - O Eženu Delakroa
Jednog dana kada smo razgovarali o tom pitanju uvek tako zanimljivom za umetnike i pisce, naime, o higijeni rada i o načinu života, on mi reče:
"Ranije, dok sam bio mlad, mogao sam da otpočnem s radom samo ako sam za to veče imao obećano kakvo zadovoljstvo, muziku, bal, ili bilo kakvu drugu razonodu. Ali danas više ne ličim na đačića, sad mogu da radim bez prestanka i bez ikakve nade na nagradu. A onda", dodao bi, "kad biste samo znali kako istrajan rad čoveka čini neprobirljivim i lako zadovoljnim u pitanjima uživanja. Čovek koji je radom ispunio svoj dan spreman je da i u nosaču sa ugla nađe dovoljno duha i da sa njim odigra partiju karata."
Mačke
Šarl Bodler je uživao u društvu mačaka. Bilo je poznato da će kada ulazi u kuću pružiti svoju punu pažnju bilo kojoj prisutnoj mački i potpuno ignorisati svoje ljudsko društvo. Njegova želja za pružanjem više pažnje mačkama je bila ismevana možda gotovo isto koliko i njegove "nemoralne" pesme, a jednom je opisan i kao "pohotna mačka, sa baršunastim manirima". Mačke (Les Chats) su jedna od njegovih prvih objavljenih pesama, koja je objavljena u časopisu Le Corsaire 1847. godine i na kraju uključena u zbirku Cveće zla iz 1857. godine.