Artnit

Petak, 20 Septembar 2013 16:08

Vetar Istaknut

Pripovetka Vetar spada u najveće umetničke domete Laze Lazarevića. Sam pisac smatrao je da je ona najbolje od svega što je napisao, a mnogi kritičari je stavljaju u sam vrh, ne samo njegovog dela, nego i čitave srpske pripovetke. Po svojim osobinama pripovetka Vetar izlazi iz okvira realističke poetike, i u njoj se prepoznaju mnoge crte jednog drugačijeg stila, simbolizma.

Pripovetka Vetar je napisana u prvom licu, iz pripovedačke pozicije junaka pripovetke, Janka. Janko priča pred neidentifikovanim društvom o jednom svom ljubavnom doživljaju iz vremena kada se vratio "ozgo", iz inostranstva u Beograd i počeo da služi kao činovnik u nekom ministarstvu.

U pripoveci Vetar fabula nema tako važnu ulogu. Pripovetka je skoro bez događaja, građena na paralelnim situacijama, ali je puna razmišljanja snova i sećanja. Atmosfera tajanstvenog, neizrecivog, nedokučivog obavija celu pripovetku. Dočarana je osobena bolnička atmosfera kao kontrast spokojstvu Jankovog porodičnog doma, a java i san su povezani na mističan način. "Sve što se u njoj događa na granici je sna i jave, mogućeg i stvarnog, više se najavljuje i nagoveštava nego što se zbiva" kaže Vladimir Jovičić.

Tema pripovetke Vetar je jedan sudbonosan momenat u životu čoveka. Janko ulazi u bolnicu, kao u nepoznati svet pun tajanstvenog i opasnog, gde sreće devojku, pored slepog oca. Devojka zrači čudesnom snagom svojih očiju, i samo pogledom kazuje sve što se u njoj zbiva, jer u celoj pripoveci jedva da progovori reč. Njen glas se sasvim jasno razaznaje tek u Jankovom neobičnom snu koji u strukturi pripovetke ima značajno mesto. Kroz celu pripovetku ona ostaje bezimena i tajanstvena. Sa svojom čarobnom lepotom prisutna je samo u Jankovoj svesti, željama i snovima. U snu Janko otkriva i da je zaljubljen u nju, i u njemu se rađaju jaka osećanja koja ga lome. Međutim, njegova majka je protiv toga da se oženi devojkom koju je prvi put video. Janko se bori između sopstvene želje i odanosti prema majci i kao da stoji na velikom vetru koji ga lomi i savija. Nesrećan i slomljen on se slaže sa majkom. U presudnom trenutku, kada je trebalo da krene za devojkom, on je ustuknuo, jer je u majčinim očima pročitao odlučno ne, iako je ona rečima podržavala njegovu nameru. Ljubav mora ustuknuti pred logikom zdravog razuma. I ako se prećutno složio sa majkom Jankovi nemiri, nezadovoljstvo i tuga nisu nestali.

U pripoveci Vetar Laza Lazarević je u alegoričnom spletu slika dao simbolički ključ za razrešenje odnosa među likovima. Vetar u snu, vetar na javi u pripoveci postaje metafora nemira, uzburkanih osećanja, ali i metafora životne stihije koja iznenada donosi i odnosi događaje i ljude.

Pročitano 20687 puta Poslednji put izmenjeno Četvrtak, 03 April 2014 16:20

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Vetar