Artnit

Nedelja, 01 Septembar 2013 19:29

Božanstvena komedija Istaknut

Luka Sinjoreli - Dante sa scenama iz Božanstvene komedije Luka Sinjoreli - Dante sa scenama iz Božanstvene komedije

Italijanski pesnik Dante Aligijeri bio je jedan od najznačajnijih tvoraca novog talasa kojim se završava srednji vek u književnosti i otvara prostor humanizma i renesanse. Njegovo delo Božanstvena komedija se smatra najvećom epskom poemom italijanske literature, kao i jednom od najvećih dela svetske literature. Napisana je između 1265. i 1321. godine, u periodu srednjeg veka kada se već pomalja nova i otvorenija civilizacija, ali još opstaju krute dogmatske i skolastičke šeme.

Danteova ljubav prema Beatriči Portinari, idealu njegove mladosti je odigrala presudnu ulogu u njegovom životu, ali i u njegovom književnom stvaranju. On je prihvatio tadašnje shvatanje ljubavi i uzdigao je do nadzemaljskog simbola. Svoje remek-delo, Božanstvenu komediju, zamislio je posle smrti Beatričine, a završio je tek pred svoju smrt.

Božanstvena komedija se sastoji od tri dela - Pakao (Inferno), Čistilište (Purgatirio) i Raj (Paradiso) i 100 pevanja u rimovanim jedanaesteračkim tercinama. U njoj je u alegorijskoj formi data srednjovekovna vizija zagrobnog života, ali to je i monumentalna slika društvenih, političkih i moralnih odnosa srednjeg veka, kao i ono što je nagoveštavalo nova vremena.

U Božanstvenoj komediji Dante u prvom licu opisuje svoj put kroz tri sveta mrtvih, započet na Veliki petak 7. ili 8. aprila, ili kako neki smatraju 25. marta 1300. godine na dan prvog Jubileja. Na svom putu kroz tri zagrobna carstva on obuhvata nebo i zemlju, vreme i večnost, božansko i ljudsko. Njegov vodič kroz pakao i čistilište je latinski pesnik Vergilije, a kroz raj ga vodi ljubav njegovog života Beatriče.

Dante je u Božanstvenoj komediji preneo zemlju na nebo, osnovu je postavio na glavu. Zagrobni život pretvara tela u senke, u senke pretvara ljubavi, i veličine i zemaljske velelepnosti, produhovljuje, preobražava istoriju. Najprostije ličnosti, najbeznačajnije stvari dobijaju značenje, nepoznate ličnosti dobijaju drugi lik, jer se pred čitaocem pojavljuju na postolju beskonačnog. Sve postaje neobična poezija kada se gleda u zagrobnom svetu.

Dante silazi u tamu ljudskog greha. U svojoj poetskoj viziji on otkriva realne ljudske strasti, niskosti, poroke, pa ne štedi ni crkvu, ni njene najviše predstavnike. Grešnike raspoređuje prema prirodi i težini njihovog greha, i daje ne samo upečatljive slike muka u paklu, već i svu dubinu ljudskog očajanja, osećaj promašenosti i ništavila. U čistilištu on posmatra put iskupljenika, oslobođenje čoveka od materijalnih zavisnosti i mogućnost njegovog usavršavanja. Na kraju svog putovanja vidi svetlost i oseća neopisivu sreću koja mu daruje spasenje duše. Raj je predstavljen kao harmonija, jedinstvo čoveka i svemira, misterija ljubavi koja "pokreće sunce i ostale zvezde".

Dante je u Božanstvenoj komediji dao sliku čoveka, kako u njegovim slabostima i nedostacima, tako i u njegovoj veličini. On je povezao u jednu celinu plejadu likova, nosioce različitih osećanja, žudnji i duševnih stanja. Uneo je i mnogo mitoloških ličnosti, istorijske ličnosti koje pripadaju ranijim epohama, ali je sa najviše poetske snage dao likove svojih savremenika.

Božanstvena komedija predstavlja traganje ljudske duše za apsolutnom srećom, slobodom, mirom i konačnim prosvetljenjem. Dante Aligijeri je ovim delom nastojao da usmeri čitaoca ka pravom putu - ka Bogu. Jer, on kaže da se na ulazu u pakao nalaze oni koji "... ni pokudu ni pohvalu ne zaslužuju...", ljudi koji su čitavog života bili neodlučni, nisu se okrenuli ni dobru ni zlu, kukavički bežeći od svake odgovornosti.

Pročitano 8565 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 20 Septembar 2013 14:19

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Božanstvena komedija