Artnit

Nedelja, 25 Avgust 2013 17:06

Karađoz Istaknut

Lik Karađoza iz romana Prokleta avlija Ive Andrića je neobičan i ne može da se sagleda u jednostavnom etičkom okviru - dobar loš. Latifaga, zvani Karađoz je upravnik carigradske tamnice koju oličava ne samo svojom funkcijom, već i svojim izgledom, ponašanjem i svojim osobinama.

"Upravnik ove čudne i strašne ustanove" Proklete Avlije je Latifaga. Njegovo ime Latif na arapskom jeziku znači nežan, prijatan, lep, a on nije imao nijednu od ovih osobina. Po svom nadimku Karađoz bio je poznat u Avliji, i van nje. Ime Karađoz je ličnost iz tada omiljenog pozorišta senki i ono odražava suštinske karakteristike Karađoza kao upravnika.

Izgled i pojava Karađoza izazivali su nesigurnost, strepnju i strah u Prokletoj avliji. Pospani izgled, lice bez osmeha, "nakazno razroko" sa izgledom "groteskne maske". Njegovo lice je "moglo da se rasteže, menja i preobražava, od izraza krajnjeg gnušanja i strašne pretnje, do dubokog razumevanja i iskrenog saučešća". Razroke oči i njihova igra, kao sečivo oštar pogled su pratile taj preobražaj.

Život Karađoza u mladosti je bio neobičan. "Dijete je bilo živo i bistro, voljelo je knjigu, ali naročito muziku i svaku igru." Kada se očekivalo da će poći očevim putem, cenjenog državnog činovnika on se potpuno menja - ostavlja knjige, igre i muziku, postaje lutalica, kockar i pijanica, ulazi u sumnjive poslove, dolazi u sukob sa zakonom. Očevi prijatelji mu pomažu da se zaposli u policiji, i on se opet naglo menja. Postaje policajac i progoni skitnice, pijanice i lopove, svet kojem je dotada i sam pripadao. "Radio je sa strašću, sa neobjašnjivom mržnjom, ali i sa veštinom, sa poznavanjem te sredine kakvo je samo on mogao da ima." Izuzetna revnost u službi dovodi ga do pomoćnika upravnika Proklete avlije, a zatim postaje njen "surovi gospodar".

Karađoz je dvostruka ličnost. Zao je i surov, uživa u mučenju i psihološkom maltretiranju zatvorenika do potpunog duševnog sloma. Međutim, ponekad su njegovi postupci "neuračunljivo blagi i puni sažaljenja i obazrivosti". U Prokletoj avliji igra naročitu igru, bez stida i obzira, bez poštovanja drugog čoveka i samog sebe. On oseća i zna da su sudbine zatvorenika Proklete avlije u njegovim rukama, i on se njima igra. Prilazi im iznenada, pritisne ih čudnim pitanjima i još čudnijim grdnjama, ali nikada ne ubija nadu. Prošlost i krivicu gotovo svakog zatvorenika je poznavao, znao je "kako diše Avlija". Njegova filozofija je: "Nema nevinih. Niko ovde nije slučajno. Je li prešao prag ove Avlije, nije on nevin. Skrivio je nešto, pa ma to bilo u snu. Ako ništa drugo majka mu je, kad ga je nosila pomislila nešto rđavo."

Kao upravnik Karađoz postaje "istorijska ličnost" Proklete avlije, ali i njena demonska i sotonska duša. Prokleta avlija živi u njegovom karakteru, ćudima i instinktima, a njegova volja je njen zakon. Na takvog Karađoza se navikao svet izvan Avlije, a ljudi u njoj su se pomirili sa tim da je postao "deo njihovog prokletstva". Podzemlje i svet poroka smatrao ga je "stenicom i krvopijom", "psom i pasjim sinom", ali njihovim. U retkim trenucima kada je osećao sažaljenje nad stradalnikom i dobrotu otkriva se da je nesrećan čovek koji je svoj život dao Prokletoj avliji i koji pravo da kažnjava doživljava kao svoje kažnjavanje. "I tako je cijelog vijeka ostao i u najužoj vezi sa svijetom nereda i kriminala, koji je u mladosti zauvijek napustio, i u isto vrijeme iznad njega i daleko od njega, odijeljen svojim položajem i svojim gustim baštama i za druge neprelaznim željeznim ogradama i vratnicama."

Pročitano 69728 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 20 Septembar 2013 16:05

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Karađoz