Artnit

Sreda, 14 Avgust 2013 19:14

Usud Istaknut

Filip Maljavin - Seljanka plete čarapu Filip Maljavin - Seljanka plete čarapu

U srpskim narodnim pripovetkama i bajkama česta tema je fatalističko verovanje u sudbinu koju određuje Usud. Vuk Stefanović Karadžić kaže: "Narod naš misli da je svakome čoveku suđeno šta će mu se u veku dogoditi, kakvom će smrti umreti, i da se čovek od suđenja ne može sačuvati." U istoimenoj bajci, Usud izražen je fatalizam, ali glavni junak pokušava da izbegne zlu sudbinu tražeći i nalazeći odgovore.

U srpskoj narodnoj bajci Usud je izraženo fatalističko verovanje primitivnog čoveka da je ljudska sudbina unapred određena, i posebno je naglašena fatalna podvojenost između srećnih i nesrećnih ljudi. Dva brata po rođenju imaju različitu sudbinu. Bratu neradniku Usud je na rođenju dodelio dobru sreću, da mu kuća, njiva i štala budu bogate, i da mu sve ide u životu ma šta činio. Njegova dobra sreća je predstavljena kao lepa devojka, koja plete zlatnu žicu. Drugom bratu Usud na rođenju dodeljuje zlu sreću. Iako vredan on u svemu oskudeva i njegova sreća je predstavljena kao ružna i stara devojka. Zato on kreće u svet da nađe Usuda i sazna šta da radi kako bi svoju sreću preokrenuo. Usput susreće razne ljude, kojima je takođe dodeljena zla sreća, a da niko nije znao šta je to loše uradio da bi je zaslužio. Oni ga mole da, kada već traži rešenje za sebe, priupita i za njih.

Veoma slikovito se opisuje kako Usud dodeljuje sudbinu ljudima. Prema onome kako Usud živi u pojedine dane živeće tako i svi ljudi koji se tog dana rode kroz ceo svoj život. Usud se nalazi u velikim dvorima, kada se rađaju vrlo srećni ljudi. Oko ponoći začuje se tutnjava i glas: "O Usude! rodilo se danas toliko i toliko duša, podaj ti šta ćeš!" A Usud stane bacati same dukate, govoreći: "Kako meni danas, tako njima do veka". Kada se rađaju ljudi osrednje sreće, Usud se nalazi u kući srednje veličine, i baca srebrni novac. Kada dolaze na svet ljudi kojima će sreća nedostajati u životu, Usud se nalazi u maloj kolibici, a baca sve same džidže i nadničarske marjaše, vičući: "Kako meni danas, tako njima do veka". Ko se rodio sirotinjske noći, mora do smrti ostati siromah. Ko je, međutim, ugledao svetlost srećne noći, pratiće ga sreća zauvek.

Drugi brat se raspituje kako on da promeni sudbinu. Usud mu odgovara da uzme kćerku svoga brata Milicu, koja je srećna kao i njen otac, i da za sve što stekne kaže da je njeno. On dobija odgovore i za ljude koji su ga molili da pita za njih. Među tim nesrećnicima je i domaćin koji svoju porodicu nikako ne može da nasiti i kaže: "sve kao da ala iz njih zija". Usud mu odgovora da je to zato što ne poštuje oca i matere i treba da ih stavi ih u čelo stola i prvima posluži čašu vina i bogatu večeru. I zaista domaćinovi roditelji su našli sebi pokoja i umrli već idućeg dana pošto su dobili obilatu hranu. Za domaćina koji se tužio da mu goveda idu natraške dobija odgovor da je to zbog toga što o krsnom imenu zakolje najgore, a treba da zakolje najbolje da bi mu goveda štrkljala. To se i obistinjuje posle njegove prve krsne slave.

Narodni pripovedač veruje u sudbinu koja je unapred određena, ali on se u potpunosti ne slaže sa takvim fatalizmom. Zato je svome junaku kome sudbina nije naklonjena, podario dosetljivost i snagu da se izbori protiv zle sudbine. On uzima kćerku svoga brata Milicu, a sa njom i njenu dobru sreću.

Pročitano 18653 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 21 April 2017 12:07

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Usud