Artnit

Petak, 26 Juli 2013 20:53

Fridrih Engels - Verno odražavanje tipičnih karaktera u tipičnim uslovima Istaknut

Dizajn korica knjige Ljudska komedija Dizajn korica knjige Ljudska komedija

Daleko sam od toga da vam prebacujem što niste napisali pravi pravcati socijalistički roman, "roman s tendencijom", kako to Nemci nazivaju, da biste glorifikovali socijalna i politička shvatanja autora. To nipošto nisam mislio. Što skriveniji ostaju pogledi autora, to bolje za umetničko delo. Realizam, o kome govorim, može da se ispolji čak i uprkos autorovim shvatanjima. Dozvolite mi da uzmem jedan primer.

Onore de Balzak, koga ja smatram mnogo većim majstorom realizma nego sve Zole prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, daje nam u svojoj Ljudskoj komediji vanredno realističku istoriju francuskog "društva" opisujući nam u vidu hronike od 1816. do 1848. skoro iz godine u godinu sve jače nalete poletne buržoazije na plemstvo, koje se posle 1815. rekonstituisalo, i koliko je god moglo ponovo uzdiglo do starih povlastica i navika, u znak vieille politesse française. On opisuje kako su poslednji ostaci tog za njega uzornog društva postepeno podlegali najezdi vulgarnog, bogatog uljeza ili bivali od njega korumpirani; kako je la grande dame (velika dama), čije je bračno neverstvo bilo samo sredstvo samoodržavanja i afirmacije - što je savršeno odgovaralo načinu na koji se njome raspolagalo u braku - načinila mesto građanki koja uzima muža za ljubav novca i garderobe; a oko ove središnje slike on grupiše potpunu istoriju francuskog društva, iz koje sam ja - čak i u pogledu ekonomskih pojedinosti (kao što je, na primer preraspodela realne i lične imovine posle revolucije) - naučio više nego iz kupusara svih profesionalnih istoričara, ekonomista i statističara toga doba skupa. Zacelo, u politčkom pogledu Balzak je bio legitimista; njegovo veliko književno delo je besprekidna jadikovka zbog neizbežnog propadanja dobrog društva; sve njegove simpatije su na strani klase osuđene na propast. Pa uprkos svemu tome, njegova satira nije nikad oštrija, njegova ironija nikad gorča nego upravo onda kad stavlja u dejstvo ljude i žene s kojima najdublje simpatiše - aristokrate. A jedini ljudi o kojima uvek govori s neprikrivenim divljenjem, to su njegovi najžešći politički protivnici, republikanski junaci iz Kloatr-sen-Meria, ljudi koji su u to doba (1830-1836) stvarno predstavnici narodnih masa. Što je Balzak bio tako prinuđen da postupa protiv svojih vlastitih klasnih simpatija i političkih predrasuda, što je video nužnost propadanja svojih voljenih aristokrata i što ih je opisivao kao ljude koji bolju sudbinu i ne zaslužuju, a što je prave ljude budućnosti video tamo gde su se u ono doba jedino i mogli nalaziti - to smatram jednom od najvećih pobeda realizma i jednom od najgrandioznijih crta staroga Balzaka.

Iz Pisma Margareti Harknes

Pročitano 4215 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Fridrih Engels - Verno odražavanje tipičnih karaktera u tipičnim uslovima