Stevan Sremac u romanu Zona Zamfirova sagledava svet starog Niša sa izvesne elegične udaljenosti. To je Niš, sav od kaldrme i uvijenih sokaka, zidova, od kapija i bašti u kojima rastu dafine i visoka senovita stabla, u prvom redu dud. Ali, i Niš od malih dućana i čepenaka, kafana i meraklija koji uz piće i priče provode vreme.
Tek oslobođen od Turaka Niš je grad starih, ozbiljnih bogatih čorbadžija, sitnih zanatlija i nekih novih ljudi, tek pristiglih sa drugih strana. U njemu postoji šarenilo u kome se prepoznaje ono "staro tursko" i "novo srpsko", odnosno patrijahalni moral starih i shvatanja mladog i novog sveta. Sremac je ocrtao i oživeo blagim zvukom satire, bez jetkosti ljude koji su došli kao predstavnici Srbije, ali koji su od trećestepene vrednosti: agente trgovačke i osiguravajućeg društva, trgovačke pomoćnike iz Beograda. I stranci su dolazili u Srbiju, kao u zaostalu slovensku zemlju, iz idealizma, da joj nesebično služe. Neki od njih su postajali kapitalisti, a neki su propadali. Među njima je posebno živa ličnost pana Františeka, dobričine Čeha, kome je po muzičkoj darovitosti predstojala svetla budućnost, ali koji je svoj dar utopio u komponovanje crnog župskog vina sa sodom. Drugi Čeh, apotekar Cibulka naslikan je kao pozitivna ličnost.
Zona Zamfirova je bogata tipičnim ličnostima niškog života iz tog vremena. Pored najviše istaknutih i najreljefnije prikazanih, Zamfira, Mana, Zone, naslikan je niz drugih ličnosti koji su nosioci osobina karakterističnih za stalež, doba, moral i socijalnu strukturu. Tetka Doka i tetka Taska, rečite usmene "novinarke", predstavljaju specifičnu naklonost prema složenoj igri i borbi intriga koje često postižu cilj. Kalina, čedna siromašna devojka je predstavnik patrijahalnog vaspitanja. Manulać je iz čorbadžijske porodice, uspela i plastična karikatura psihologije sitnog egoizma i ponižavajućeg robovanja kapitalu. Vaska je svedok nepravednih odnosa društvenog poretka.
U romanu Zona Zamfirova se oseća dolazak novog vremena. Ali to nije mukla i preteća grmljavina, već prolećni pljusak koji pročišćava vekovnu zagušljivost. U dolasku se ponegde oseća i seta.
Stevan Sremac veštim zapletima slika južnjački mentalitet, duh i temperament, i odnos prema ljubavi. Veoma uspešno oživljava i arhaični niški govor i običaje. Ima mišljenja i da uspeh romana Zona Zamfirova potiče koliko od humorističkog piščevog nerva, toliko i od samog, živog govora, od načina na koji njegovi likovi misle i saopštavaju svoje misli.