Iz toga proističe sasvim razumljivo osećanje žalosti i bola što niste ovde. Tako nam nedostajete! Tako bismo želeli da i vi budete zajedno sa nama. U ovo vreme postaje sve jače osećanje duhovne, kulturne i intelektualne usamljenosti. Sedamdesetih godina B. N. Čičerin je pisao da će obrazovan čovek u Rusiji uskoro biti retkost. Dakle, ostaje nam samo da govorimo i osećamo! Oko nas je takav plićak i praznina. Interesovanja su postala isključivo telesna ili čak zoološka.
Jedna polovina zemlje uništava drugu i sveti joj se za ono što sama radi. A zemljaci se bestidno klanjaju onome što su još juče poricali. Opštenje sa ljudima postaje sve teže. Razgovaramo samo sa vrlo malom grupom istomišljenika.
Eto zašto maštamo o Vašem povratku u Pariz i o mogućnosti da porazgovaramo sa Vama. Jer, i sami ste izvoleli da izrazite želju da ozbiljno porazgovaramo o raznim pitanjima.
B. K. je čitao dve Vaše priče koje ste nedavno poslali. Jedna od njih - "Maestral" - sasvim nas je potresla. Koliko mnogo talenta vam je Bog podario! Kakav ste vi Božiji izabranik! I kako je to kod Vas verno, životno i celovito!
Još jednom Vam hvala za Vašu "Baladu".
Neka Vas Gospod čuva u dobrom zdravlju. Nadam se da ću Vas uskoro videti u našoj Krimskoj ulici, na našem svetom obronku, zajedno sa Zajcevima. Utešićemo se turskom kafom i još nečim što Bog pošalje, a nadasve razgovorom "od usta do usta", od srca srcu. Imamo o čemu da porazgovaramo.
Ne zaboravite da sa poštovanjem pozdravite Veru Nikolajevnu.
Sa ljubavlju Vaš poštovalac i bogomolitelj,
Otac Kiprijan
Pismo Kiprijana Kerna Ivanu Aleksejeviču Bunjinu (knjiga Vode mnoge)