Naga ženo, mrka ženo,
zreli plode čvrstog mesa, tamni zanose crnog vina, usta zbog kojih moja usta pevaju,
savano čistog obzora, savano što drhtiš od vatrenog milovanja Istočnog vetra,
tam-tame izrezbareni, tam-tame zategnuti što grmiš pod prstima Pobednika,
zvuk tvog dubokog alta je svečana pesma Dragane.
Naga ženo, mrka ženo,
ulje koje ni jedan dašak ne nabira, tiho ulje na bedrima delija, na bedrima
kneževa Malija, Gazelo božanstvenih članaka, biseri su zvezde na noći tvoje
kože, slasti igara duha, odblesci crvenog zlata na tvojoj koži što se
presijava, u senci tvoje kose, moju strepnju razgone bliska sunca tvojih očiju.
Naga ženo, crna ženo,
pevam tvoju prolaznu lepotu, oblik koji ja utvrđujem u Večnome, pre no što te
ljubomorna Sudbina ne pretvori u pepeo da njime hrani korene života.
Iz zbirke pesama Palma nad mojom patnjom