Artnit

Nedelja, 15 Novembar 2020 11:53

Aleksa Šantić - Jedna suza Istaknut

Robert Luis Rid - Jesen Robert Luis Rid - Jesen

Ponoć je. Ležim, a sve mislim na te. -
U tvojoj bašti ja te vidjeh juče,
Gdje bereš krupne raspukle granate.

Mila, kô zlatno nebo pošlje tuče,
U tihu hladu stare kruške one,
Sjede ti djeca i zadaću uče.

Nad šedrvanom leptiri se gone
I sjajne kapi, sa bezbroj rubina,
Rasipaju se, dok polako tone

Jesenje sunce... I, kô sa visina
Olovni oblak po duši mi pade,
Najcrnji pokrov bola i gorčina.

I kobna misô moriti me stade:
Što moja nisi, i što smiraj dana
Ne nosi meni zvijezde, no jade?

Što moje bašte ostaše bez grana
I slatka ploda, što rađa i zrije
Na vatri sunca?... Gdje su jorgovana

Vijenci plavi?... Gdi je kletva, gdi je?...
Vaj, vjetar huji... a ja mislim na te,
I sve te gledam, kroz suzu što lije,
Gdje bereš slatke, raspukle granate.

Pročitano 2038 puta Poslednji put izmenjeno Utorak, 17 Novembar 2020 11:57

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Aleksa Šantić - Jedna suza