Pesma Smrt lišća se sastoji od šest kratkih stihova nepravilnih dužina. U pesmi nema rime, što sa nepravilnim stihovima stvara nestalnost ritma.
Svaka strofa pesme Smrt lišća je oblikovana kao pitanje o čemu pričaju vetrovi da lišće od toga opada. U prvom stihu, prve strofe pesnikinja se obraća majci, poput deteta koje ne razume svet koji ga okružuje i pita: Šta to, mama, tako tužno priča vetar kad od njegove priče lišće bledi i opada? U drugom stihu se pita da li priča o selicama koje su od umora pale u more i podavile se, u trećoj strofi pita se nose li vetrovi sa sobom uplašene krikove ždralova koji njima iskazuju iskonsku tugu, a u petoj strofi pita se priča li vetar o suncu koje se umorilo, palo u vodu i više se iz nje neće dići. Poslednji stih ponovo se vraća na onu dečju naivnu radoznalost iz prve strofe, gde se pitanje postavlja svima, pa i čitaocu: Ko bi mogao reći zašto lišće bledi i opada?