Dalekom putanjom pesma,
ko zna čija.
Usamljen šum se zapleo
u travu.
Ona sluša; u zrak budno
digla glavu.
Sunce sija.
Tu su joj ubili majku
oštricom kose;
i nju će, kad jednom izmili
iz ševara.
Istrunuće odeća njena
puna šara,
preliva rose.
I u večnosti posle nikad više
sunčati se neće ista zmija,
nit istih tica minuće let;
nikada više isti cvet
neće nići.
Sunce sija.