Pošto je odlučio da postane druga ličnost, Don Kihot kategorički odbija da prihvati stvarnost onakvu kakva jeste i onako kako je vidi njegov verni štitonoša Sančo Pansa, jer mu takva stvarnost ne daje mogućnost za ostvarenje zamišljene misije, pa je zbog toga prilagođava svojoj fikciji. Zaluđen viteškim romanima, živi u svom svetu u kome se uz pomoć sluge Sanča Panse bori protiv izmišljenih neprijatelja. U neprekidnom dvoboju sa stvarnošću stalno gubi, ali ne odustaje. Željan pustolovina, Don Kihot za vetrenjače misli da su ogromni zli divovi koji moraju biti ubijeni. Dobronamerno upozorenje i realno objašnjenje njegovog štitonoše Sanča Panse da su to samo ogromne vetrenjače sa velikim krilima koje pokreće vetar on potpuno odbacuje. Doživevši nezgodu u borbi sa vetrenjačama, Don Kihot i dalje ne prihvata činjenicu da su to zaista samo vetrenjače, već objašnjava kako su to divovi koje je čarobnjak Freston koji je ukrao njegove knjige pretvorio u vetrenjače samo da bi ga povredio i lišio pobede i slave.