Posle veridbe sa Natalijom Gončarovom u proleće 1830. godine Aleksandar Sergejević Puškin se pripremao za venčanje. Ali, pojavile su se neke materijalne teškoće i on je otišao u selo Boldino 3. septembra. Umesto planiranih dvadesetak dana, zbog epidemije kolere i opšteg karantina, on ovde ostaje tri meseca.
Selo Boldino je blagotvorno delovalo na Aleksandra Sergejeviča Puškina, voleo je samoću i prirodu. O njemu piše svojoj verenici: "Boldino ima izgled ostrva okruženog hridima. Ni suseda, ni knjiga. Vreme je užasno. Svoje vreme provodim u škrabanju i negodovanju."
Aleksandar Sergevič Puškin je radio od ranog jutra do večeri. On je konačno uspeo da završi Evgenija Onjegina, koji je nazvan "enciklopedija ruskog života", a nad čijim se rukopisom dugo mučio. Takođe, piše šaljivu poemu Kućica u Kolomni, celovito uobličava prvu zbirku novela Belkinove priče, sređuje Male tragedije. Ispisuje preko trideset lirskih pesama, među kojima su i Jesen, Nečastivi, Oproštaj, Poziv, Stihovi, napisani u vreme nesanice, Zbog obala svog zavičaja..., Moje rodoslovlje, ljubavnu elegiju Čarolija, žanrske slike Demoni, epigrame Ne taj problem..., politička i filozofska dela Heroj, Moje porodično stablo.