Pesma Tutunoberačite ili Berači duvana nastala je iz dubokog razumevanja ljudskog bića i njegovog mukotrpnog života. Ona ima čvrstu i čisto građenu kompoziciju, sublimno dramsko razvijanje sižea i živost dikcije.
Kosta Racin slika osećajno patnju, nedaće i težak život berača duvana koji danonoćno rade na duvanskim poljima, a ne zarađuju ni za goli život. On beleži autentično i realistično uzaludnost njihovih napora i svu onu buru koja se rađa u grudima ljudi koji rade isti posao "od tamnih zora jutara letnih do gluvog doba večeri zimskih". Muka berača duvana meri se "na kantaru hladnim tučem". Kod pesnika se javlja dubok bunt protiv hladnih, racionalnih odnosa koji vladaju u društvu i on se pita, sugestivnom eksklamacijom, koja predviđa negativan odgovor: "a mogu li da izmere našu muku, naš slani znoj!".
Pesma Tutunoberačite je duboko elegična, osećajna i melodična. Ona veoma sugestivno slika težak život berača duvana. Tako su i berači duvana Koste Racina postali univerzalni simboli patnje radnika u otuđenom autokratskom društvu.