Artnit

Četvrtak, 11 April 2013 20:44

Ivo Lola Ribar - Nezaboravno pismo Istaknut

"Najdraža, jedina moja,

Pišući ovo pismo, ja se pouzdano nadam - optimista sam, kao i uvek - da te ono nikada neće stići, već da ćemo se nas dvoje videti i uvek ostati zajedno. Jer, ovo pismo je zato i pisano. U ovom trenutku, kada polazimo u poslednju, odlučnu etapu boja, od koga zavisi, pored sveg ostalog, i naša lična budućnost i sreća, želim da ti kažem nekoliko prostih i jednostavnih stvari.

U mome životu postoje dve stvari: moja služba našem svetom cilju i moja ljubav prema tebi, najmilija moja. Našu sreću i život, koji smo hteli, nismo, kao ni milioni drugih, mogli ostvariti izolovano, već samo preko naše borbe i naše pobede. I zato su te dve stvari u suštini u meni samom - jedno.

Znaj, da si ti jedina koju sam voleo i koju volim. Sanjao sam i sanjam o našoj zajedničkoj sreći - onakvoj, kakvu smo želeli i o sreći dostojnoj slobodnih ljudi. To je jedina prava sreća, jedina koju treba želeti.

Ako primiš ovo pismo, ako, dakle, ja ne doživim taj veliki čas, u svetu u kome budeš tada živela naći ćeš uvek živ, najbolji deo mene samog i svu ljubav moju prema tebi.

Za tebe sam siguran da će tvoj put biti prav i onakav kakav mora da bude. Na njemu, na putu života, naći ćeš i osvetu i sreću.

Mnogo, mnogo te volim, jedina moja. I želim da nikada ne dobiješ ovo pismo, već da zajedno s tobom dočekam veliki čas pobede. Želim da te svojom ljubavi učinim onako srećnom kao što to i zaslužuješ..."

Ove iskrene redove napisao je Ivo Lola Ribar 1941. godine svojoj verenici Slobodi Trajković koju su 1942. godine streljali Nemci, godinu dana pre tragične Loline pogibije.

Pročitano 2315 puta Poslednji put izmenjeno Sreda, 17 Juli 2013 21:04

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Ivo Lola Ribar - Nezaboravno pismo