Artnit

Subota, 06 Januar 2018 12:10

Naš Božić Istaknut

Džilbert Džejms - Božić u srpskom domu Džilbert Džejms - Božić u srpskom domu

Pripovetka Naš Božić Bore Stankovića objavljena je 1900. godine. Ona pripada zbirci pripovedaka Stari dani koja je obojena utiscima i sećanjima na vremena koja su prošla. U njoj se daje melanholična slika intimne porodične atmosfere koju određuje smrt domaćina, glave porodice koji za sobom ostavlja sina, dečaka koji je nespreman da preuzme vođenje kuće. Majka i sin koji su na neki način bili obeleženi i izdvojeni iz patrijahalne zajednice, postaju njen deo, a praznik koji se svodi na lični dobija elemente kolektivnog doživljaja.

Pripovetka Naš Božić odvija se u praznično, sveto vreme - u vreme Božića, koje je naslikano kroz specifičnu poziciju deteta pripovedača, što daje preciznu opservaciju, ali i neku vrstu naivnosti, kao i odsustvo tumačenja događaja. Ona počinje retoričkim pitanjem dečaka: "More kakav san?" U isčekivanju Božića se ne spava nedeljama. Cipele za dečaka su spremne, a mintan i šajkača čekaju da dođe vreme da se obuku. Majka se drugačije ponaša prema njemu, više ga ne bije ako nešto slomi ili pogreši jer ne valja tući pred Božić.

Pre praznika majka ritualno čisti kuću i priprema obilnu trpezu. Ona pravi novo odelo dečaku koje mu je veliko, opasuje ga očevim pojasom, stavlja mu očev sat. Nazivajući ga "domaćine moj" kao da želi da ubrza njegovo odrastanje i stupanje u svet odraslih. Dečak ide u crkvu na službu i po naforu od sveštenika.

Iako je u kući udovice sve pripremljeno za praznik, i uprkos lošem materijalnom stanju i vidljivom prazničnom obilju, praznik se ne provodi veselo kao kod drugih. Zato dečak kaže: "Ali uzalud kad nikog nema da ga ugostimo i dočekamo. Što je dolazilo, to došlo izjutra, na rakiju, kao da nas štede, jer znaju da nemamo,... A mi ne bismo štedeli. Kako bih ja njih dvorio, gostio slušao ih i, najviše, pojio, samo da oni nama dođu, da nas ne štede nego da smo i mi kao svi!". Dolaskom Jovana, pobratima pokojnog domaćina, sa Ciganima sviračima, kuća udovice postaje kao druge. A majka, sa suzom, koja polako mili niz obraz, dok gleda sina sa očevim satom na prsima, kako dvori goste kao da kaže: "Božić, sine. Vidiš li?"

Pročitano 6337 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Naš Božić