Artnit

Subota, 06 April 2013 21:08

Čovek epohe humanizma i renesanse Istaknut

Đorđo Vazari - Portret gospodina iz Firence Đorđo Vazari - Portret gospodina iz Firence

Epohu humanizma i renesanse je obeležilo pomeranje vrednosti i smisla života od zagrobnog, koje je nametala crkva svojim dogmama, ka ovozemaljskom životu. Ljudska ličnost koju je u srednjem veku hrišćanstvo podredilo svojim dogmama postepeno se oslobađala.

Čovek epohe humanizma i renesanse sticao je sve više pouzdanja u sebe i u snagu ljudske misli i sve se manje osećao zavisnim od milosti i volje Božje, volje monarhije ili sizerenove. Ovladavanje jezikom i stilom antike, a preko njih i antičkim načinom mišljenja i filozofijom, smatralo se važnim uslovom za oslobađanje ličnosti.

Epoha humanizma i renesanse je epoha snažnih ličnosti koje traže svoje mesto u društvu i u životu. Nemački filozof Fridrih Engels, o toj epohi i o tim ljudima kaže: "Bio je to najveći progresivni pokret što ga je čovečanstvo dotada doživelo, doba koje je zahtevalo džinove i rađalo džinove, džinove po moći mišljenja, po strasnosti i karakteru, po mnogostranosti i učenosti. Ljudi koji su zasnovali modernu vladavinu buržoazije bili su sve pre nego građanski ograničeni. Naprotiv, bili su više ili manje nadahnuti pustolovnim karakterom toga doba. Jedva da je tada živeo i jedan značajan čovek a da nije proputovao daleke zemlje, da nije govorio četiri-pet jezika, da nije blistao u nekoliko stvaralačkih oblasti. Leonardo da Vinči nije bio samo veliki slikar nego i veliki matematičar, mehaničar i inženjer, kome najrazličitije grane fizike imaju da zahvale za važna otkrića; Albert Direr bio je slikar, graver, vajar, arhitekta; Nikolo Makijaveli je bio državnik, istoričar, pesnik, a u isti mah i prvi pomena vredni vojni pisac novijeg doba..."

Težnje čoveka epohe humanizma i renesanse su dobile svoje ostvarenje u mnogim novim vrednostima u kulturi, a posebno u umetnosti. Nove vrednosti su ostavile dubok trag u razvitku kulture čovečanstva. Mnogi umetnici renesanse istovremeno su bili arhitekti, vajari, slikari, naučnici i pesnici.

Renesansa se najpre javila u Italiji, što se može objasniti i time što u toj zemlji nije bilo centralne feudalne vlasti i velike i moćne feudalne države, već je postojao čitav niz manjih država i državica. U tim italijanskim državicama na čelu su bili najčešće ljudi koji su do tih položaja dospeli najviše zahvaljujući političkom talentu, energiji i sopstvenim sposobnostima, a ne po poreklu i naslednom pravu. I njihovi najbliži i najvažniji saradnici bili su često ljudi koji su se sami uzdigli svojim znanjem i sposobnostima.

Renesansa je u Italiji imala svoje preteče u velikim književnim stvaraocima, kao što su Dante Aligijeri, Frančesko Petrarka i Đovani Bokačo, a zatim značajne renesansne pisce, kao što su Ludoviko Ariosto, Torkvato Taso. Uz njih su i veliki italijanski vajari i slikari Leonardo da Vinči, i Mikelanđelo Buonaroti, slikari Ticijan Večeli, Đorđone, Sandro Botičeli, vajar i arhitekta Filipo Bruneleski, vajari Lorenco Giberti, Donatelo.

Iako je kolevka renesanse bila u Italiji. Iz Italije, gde je trajala od polovine XV do kraja XVI veka, renesansa se proširila, u raznovrsnim oblicima i dalje: u Francusku, Englesku, Španiju, Holandiju, Nemačku i druge zemlje. I tu su se javila velika imena u književnosti. To su na primer, Migel de Servantes, Lope de Vega i Pedro Kalderon de la Barka u Španiji, Fransoa Rable, Pjer de Ronsar i pesnička grupa Plejada u Francuskoj, Vilijam Šekspir u Engleskoj. U umetnosti se takođe javljaju velika imena kao što su na primer, slikari Jan van Ajk, Hijeronimus Boš, Jan Brojgel Stariji u Holandiji, grafičar i slikar Albert Direr u Nemačkoj.

Pročitano 9645 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 11 April 2014 16:29

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Čovek epohe humanizma i renesanse