Sve je dim i para, mišljaše on; sve kao da se neprestano menja; svuda su nove slike, pojave jure za pojavama, a u suštini sve je isto; sve se žuri, hita nekuda - i sve iščezava bez traga, ne postižući ništa; dune drugi vetar - i sve poleti na suprotnu stranu, i tamo opet ista neumorna, nemirna i - nepotrebna igra. Seti se mnogo koje čega što se s hukom i bukom dešavalo na njegove oči poslednjih godina… dim, šaptao je on, dim; seti se vatrenih prepirki, pričanja i vike kod Gubareva, kod drugih starih i mladih ljudi… dim, ponavljao je on, dim i para; pade mu napamet i čuveni piknik, seti se i drugih mišljenja i reči drugih državnika - čak i svega onoga što je propovedao Potugin… dim, dim i ništa više. A sopstvene težnje i osećanja, i pokušaji, i maštanja? On samo mahnu rukom.
Iz romana Dim