Artnit

Četvrtak, 28 Septembar 2017 11:00

Andre Moroa - Pismo Gijoma Fontana Dolores Garsiji Istaknut

Dizajn korica knjige Septembarske ruže Dizajn korica knjige Septembarske ruže

Da, besumnje, sviđa mi se da moja nimfa, na svoj način, bude postojana. Ni ja, takođe, ne zaboravljam časove ushićenja. Evo, uskoro će biti godinu dana, Lolita, kako smo se prvi put sreli. Na tu godišnjicu, ako budeš u Limi, uđi u malu baroknu crkvu Svete Magdalene i pomisli na mene jedan trenutak. Ne žrtvuje se ceo život nekom ko je večno otsutan; može mu se daroviti jedan trenutak - i jedna molitva...

Da li se sve to stvarno dogodilo? Ima trenutaka kad, na ovom tihom imanju, oklevam da u to verujem. Zatim, uspomene izviru iz dubina: tvoj prvi pogled, koji me je već omađijao, tvoja duga ruka kojom podižeš svoje kovrdžice, tvoje lice preobraženo žarom ili kajanjem. Ove slike su u meni tako čiste da zbog neizbrisivog sna ne osećam ni grižnju savesti, ni kajanje. Sve to mi izgleda kao neka lepa knjiga koju sam pročitao i u kojoj se govori, zahvaljujući piščevim čudesnom daru pogađanja, o životu koji bih ja voleo da proživim. Ko zna? Možda bi i bilo bolje da se, pošto si se jedne večeri pojavila u nekom misterioznom gradu, dolazeći iz nestvarnog i čarobnog sveta, opet i vratiš u njega ne izgubivši ništa od svoje nadzemaljske ljupkosti. Ostaćeš za mene ona koja ne stari i koja se ne menja. A što se mene tiče, avaj, želim da za tebe postojim još samo u svetu uspomena, jedinom svetu u kome se moji poslednji dani mladosti mogu spasti od veoma bliske noći. Zbogom, Lolita. Radi. Tvoj talenat ti nameće tvoju najveću dužnost. Zbogom.

Iz romana Septembarske ruže

Pročitano 1923 puta Poslednji put izmenjeno Petak, 16 Novembar 2018 12:02

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Andre Moroa - Pismo Gijoma Fontana Dolores Garsiji