Artnit

Nedelja, 10 Septembar 2017 10:33

Boris Vijan - Otprilike na svakog čoveka koji živi dolazi tako po jedan kancelarijski čovek, po jedan gotovan Istaknut

Dizajn korica knjige Jesen u Pekingu Dizajn korica knjige Jesen u Pekingu

"Vi ste jedan gad", reče Bogoljub. "I telesno mi se ne dopadate. I danguba ste."

"Pune su ih kancelarije", reče Ana. "Ima ih tušta i tma. Uprđuju se ujutru. Uprđuju se uveče. U podne idu da smažu jelo koje više ne liči ni na šta, iz porcija od alpaksa, a popodne vare bušeći uši svima oko sebe, pišući lična pisma i telefonirajući svojim pajtašima. S vremena na vreme pojavi se neko drugačiji, neko koristan. Čovek koji proizvodi stvari. On napiše pismo i pismo stigne u neku kancelariju. Radi nekog posla. Svaki put bi bilo dovoljno da se kaže da ili ne i bilo bi gotovo i sređena stvar. Ali to se ne može."

"Imate mašte", reče Bogoljub. "I dušu pesničku, epsku, i tako to. Poslednji put, idite na posao."

"Otprilike na svakog čoveka koji živi dolazi tako po jedan kancelarijski čovek, po jedan gotovan. To pismo koje bi sredilo posao čoveku koji živi, opravdanje je za čoveka gotovana. Onda on oteže sa njim da bi sebi produžio život. Čovek koji živi ne zna za to."

"Dosta", reče Boguljub. "Kunem vam se da je to blesavo. Jemčim vam da ima ljudi koji odmah odgovaraju na pisma. I da se tako može raditi. I biti koristan."

"Kad bi se svaki živi čovek", nastavi Ana, "podigao i po kancelarijama potražio svoga ličnog gotovana i kad bi ga ucmekao..."

Iz romana Jesen u Pekingu

Pročitano 1935 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Boris Vijan - Otprilike na svakog čoveka koji živi dolazi tako po jedan kancelarijski čovek, po jedan gotovan