Divna je to stvar u životu, to brzo fizičko dopadanje koje nikne pri prvom susretu, ta laka i fina zavodljivost kojoj podlegnete pri samom doticaju sa bićem rođenim da vam se dopadne i da ga volite. Šta mari da li ćete ga voleti malo ili mnogo. U njegovoj je prirodi da odgovara potajnoj ljubavnoj želji vaše prirode. Još prvi put kad ugledate to lice, ta usta, tu kosu, taj osmeh, osetite kako njihova draž prodire u vas, osetite kako vas prožima neko blaženstvo i kako vas, ka toj nepoznatoj ženi, goni buđenje neke još nejasne nežnosti. Ko da je u njoj neki poziv kojem vi odgovarate, neka privlačnost koja vas mami, čini vam se da je odavno poznajete, da ste je već negde videli, da znate šta misli.
Sutradan, u isto vreme, prođete istom ulicom. Opet je vidite, naiđete i idućeg dana. Pa onda malo porazgovarate. I ljubav pođe svojim tokom, pravilnim kao u kakve bolesti.
Iz priče Gazdarica (zbirka priča Priče o ljubavi)