Artnit

Utorak, 06 Juni 2017 10:46

Pjer Mišon - O fotografiji Artura Remboa Etjena Karža Istaknut

Etjen Karža - Fotografija Artura Remboa iz oko 1872. godine Etjen Karža - Fotografija Artura Remboa iz oko 1872. godine

Pred crnom kutijom Karža mu govori da malo pomeri glavu, prvo ovako, onda onako. Čini kao što mu se govori, u glavi koja se jedva pomera besprekorni stihovi, nepomične strofe, stih sustiže stih kao jedan talas drugi, kao vetar. Polustihovi se njišu, prema seljančici cure slogovi dvanaest po dvanaest, na sav glas ona plače i smeje se. Ona je to napisala. Sišla je s Parnasa. Nebo iznad je veliko kao otac. Već duže vreme Rembo više ne diše. Karža okida. Na halogene soli svetlost se baca, spaljuje ih. U tom času Rembo žali za Evropom.

Ceo svet poznaje taj određeni oktobarski trenutak. Istina je to možda i u duši i u telu; vidi se samo telo. Čitav svet poznaje razbarušenu kosu, oko belo-plavo koje nas ne gleda, svetlo kao dan i upereno iznad našeg levog ramena tamo gde Rembo vidi biljku u saksiji koja se penje prema oktobru i uzima snagu ali, da bismo pogled podigli prema budućoj žestini, budućoj ostavci, budućoj Strasti, Boravku u Paklu, Harareu, testeri na nozi u Marseju i, za njega verovatno kao i za nas, prema poeziji, toj utvari koja se prepoznaje, prepoznatljivo oslikava u razbarušenoj kosi, anđeoskom licu, oreolu pobune, ali koja se van svake prepoznatljivosti nalazi i tamo iza levog ramena, i kad se okrenemo nje više nema. Vidi se samo telo. A da li se duša vidi u stihovima? Kroz čitavu tu svetlost prolazi vetar. U hodniku klakovi su bez sjaja i usamljeni. Ruke drugih violina vise. Oni su mirni. Ne znaju tačno da su stisnute usne izrekle Pijani brod, ali slute da su neke stihove izrekle; i oni su uhvaćeni na fotografiji, do iznemoglosti su na stolicama izgovarali njihova remek-dela drugih violina. Kao ni mi ni oni ne znaju na kojoj strofi je Karža okinuo, koju je reč stavio u kutiju; ne, mi ne znamo da li je Rembo u tom času žalio za Evropom. Ruke pralje se ne vide. Kravata je nakrivljena za sva vremena; njenu boju ne vidimo.

Iz knjige Rembo sin

Pročitano 2223 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Pjer Mišon - O fotografiji Artura Remboa Etjena Karža