Motiv dela Faust je srednjovekovna legenda o čoveku koji je prodao dušu đavolu, poznata i na istoku i na zapadu. U književnosti XVIII veka tema o Faustu je bila veoma popularna i obrađivana još pre Getea, a Maksimilijan Klinger je čak napisao roman o Faustu. Dok je u ranijim vekovima Faust prikazivan kao grešnik koji hoće mnogo da sazna i zbog toga propada, u XVIII veku se postavlja pitanje, kako da se Faust spasi od propasti.
Na Getea je još u detinjstvu priča o Faustu ostavila dubok utisak. Na božićnom vašaru u Frankfurtu Gete je često gledao marionetsku predstavu koja je nastala iz Marlove obrade Fausta, najbolje engleske drame do Šekspira. O svom doživljaju ove predstave o Faustu on kaže: "Ova čudesna igra lutaka, zvučala je i odzvanjala u meni uvek iznova u mnoštvu svojih glasova." I ta igra lutaka verovatno je uticala na stvaranje Geteovog Fausta. Tako je Gete svom prijatelju Gelteru govorio da se u svojoj dvadesetoj godini počeo nositi mišlju da napiše Fausta. I zaista Gete je stvarao ovo delo veći deo svog života. Počeo je sa radom u svojoj dvadeset trećoj godini i završio drugi deo pred svoju smrt 1832. godine.
Gete je obradio motiv Fausta na originalan način. Stvorio je veliku simboličku dramu o večnoj težnji čoveka za ostvarenjem nedostižnog, o njegovoj čežnji za večnošću i beskrajem. Ugovor između čoveka i đavola kod Getea ima pobednički kraj. Zlo koje je oličeno u Mefistofelesu postaje negativni pokretač u Faustovoj žudnji za životom, i u njegovoj silnoj potrebi za delovanjem za dobro ljudi.
Faust je neka vrsta istorije sveta, pripovedanje o kosmičkom zbivanju čije je središte čovek sa svojom snagom i slabostima. To je jedna alhemijska drama od početka do kraja tvrdio je Karl Gustav Jung. Kao u srednjovekovnim dramama radnja se odvija na nebu, zemlji i u paklu. Osnovni ton celog dela je tragičan.
Iz Geteovog dela Faust izbija silna snaga, kultura, obožavanje znanja i sloboda duha. Ali, delo kazuje i da je sloboda suštinski ograničena u ovom svetu. Njegovi junaci to potvrđuju, jer stalno upadaju u situacije koje ograničavaju njihove želje i težnje.
Johan Volfgang fon Gete je stvorio Fausta koji je postao simbol u velikoj borbi za emancipaciju čovečanstva. Faust za savremenog čoveka znači njegovu sudbinsku dramu u odnosu prema istoriji, svemiru i samom sebi.