U središtu priče je šestogodišnji dečak koji je sa majkom stigao iz provincije u veliki grad. On se budi u ledenom podrumu i shvata da je njegova majka "hladna kao zid". Gladan i smrznut on luta po stranom gradu i divi se ukrasima grada, izlozima, kolačima svih vrsta i zabavama sa puno srećne dece. Ali, ljudi su slepi za njegovu nesreću, guraju ga, viču na njega. Jedno starije dete ga udari po glavi i krade mu kapu. Dečak ustaje i ide u nečije dvorište i seda pored gomile drveta, gde doživljava viziju Isusa Hrista. Odjednom, on se oseća toplo i udobno i čuje svoju majku kako peva, a tihi glas ga poziva na božićnu večeru, na božićno drvce, na Hristovu jelku. A, onda vidi veliku zabavu i drugu decu koja su imala sličnu sudbinu. Deca mu objašnjavaju: "Kod Hrista je uvek na Badnje veče jelka za malu decu, koja tamo dole nemaju svoje jelke… Mi smo Hristovi polažajnici…" Dečak je okružen svetlom, sjajem i decom koja su kao anđeli, lete oko njega i ljube ga, a njihove majke dece stoje tu, u prikrajku, i plaču. "A dole, ujutru, pokućari nađoše iza hvatova složenih drva malu lešinicu zalutalog i smrznutog dečka…" završava Fjodor Mihailovič Dostojevski svoju priču.
Kompozicija priče Mali polažajnik je izgrađena na kontrastima. Strašan podrum sa mrtvom ženom je zamenjen svetlom ulicom, gde su svi bogati, lepi i gde postoji dečja radost. Ali, vrlo brzo dečak shvata da je sve ovo divno kao što su svet slatkih kolača, igračaka i ukrasa ušuškano iza debelog stakla i da su lutke u prozorima više žive nego ljudi sa ukaljanom dušom. Sledeći kontrast naglašava drvo Isusa Hrista, gde dečak nailazi na ljubav Isusa Hrista i dece, gde se njegova jadna majka smeje. Siromašni dečak nije našao simpatije i ljubav na Zemlji, ali je nalazi samo u snu, u kraljevstvu nebeskom. Paralele sa biblijskom Božićnom pričom izoštravaju pažnju čitaoca na činjenicu da su ljudi hladni i okrutni, kao i pre dve hiljade godina.