Artnit

Petak, 16 Decembar 2016 11:32

Gi de Mopasan - U ljubavi jedan i jedan trebalo bi da bude jedan, pa ipak su dva Istaknut

Bilo je sveže doba noći, pred svanuće, doba dubokog sna, velikog odmora, duboke tišine. Čak su i tihi šumovi noći bili prestali. Slavuji više nisu pevali; žabe su prestale sa svojom galamom; samo je neka nepoznata životinja, možda kakva ptica, pištala u daljini, slabo, monotono, pravilno, kao neki mehanički rad.

Servinji, koji je u izvesnim trenucima bio pesnik i filozof, reče odjednom:

- Tako ti je to. Ta devojka me sasvim zbunjuje. U aritmetici jedan i jedan su dva. U ljubavi jedan i jedan trebalo bi da bude jedan, pa ipak su dva. Jesi li to ikad osetio? Tu potrebu da upiješ jednu ženu u sebe ili da te nestane u njoj? Ja ne govorim o životinjskoj potrebi grljenja, nego o onoj duševnoj u duhovnoj potrebi da budeš jedno sa jednim stvorenjem, da mu otvoriš svu svoju dušu, celo svoje srce, i da pronikneš njegove misli do dna. A nikad ništa ne znaš o njemu, nikad nisi kadar da otkriješ sva kolebanja njegove volje, njegovih želja, njegovih mišljenja. Nikad čovek ne može, ni najmanjim delom, da odgonetne onu zagonetku, onu tajanstvenost jedne duše koja nam je tako blizu, duše koja se krije iza očiju što nas gledaju, bistrih kao voda, providnih kao da ničega tajnoga nema iza njih, duše koja nam govori na draga usta, koja nam se čine našim - toliko ih želimo; duše koja nam rečima dobacuje svoje misli jednu po jednu, a koja, međutim, ostaje dalje od nas no što su ove zvezde daleko jedna od druge, tajanstvenija od samih zvezda! Zar nije to čudno?

Iz priče Iveta (zbirka priča Priče o ljubavi)

Pročitano 2957 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Gi de Mopasan - U ljubavi jedan i jedan trebalo bi da bude jedan, pa ipak su dva