- Po svoj prilici nećeš nikada - odgovorila je Lucille grubo. - Tako uvijek misli većina usidjelica.
Yvette je gledala u svoju sestru zamišljeno, ali očito prilično nehajno.
- Misliš - upitala je. - Zar zbilja tako misliš, Lucille? Kako to mora biti strašno za njih, jadnice! Zašto im je uopće stalo do toga?
- Zašto im je stalo - ponovila je Lucille. - Možda im zapravo i nije stalo. Možda je to sve radi toga jer ljudi govore: “Jadna stara djevojka, nije joj uspjelo nikog uhvatiti.“
- Bit će da je tako - odgovorila je Yvette. - Uzimaju k srcu sve one svinjarije koje ljudi uvijek govore o starim djevojkama. Kakva sramota!
- Bilo kako bilo, mi se dobro zabavljamo i imamo mnogo mladića koji nas salijetaju - produžila je Lucille.
- Da - rekla je Yvette. - Da. Ali ne bih se mogla udati ni za jednog od njih.
- Niti ja - potvrdila je Lucille. - Ali, najzad, zašto ne? Zašto da razbijamo glavu udajom kad se savršeno dobro zabavljamo s tim dječacima koji su svi sjajni i, moraš priznati, Yvette, vrlo pošteni i pristojni prema nama.
- Da, tako je - uzvratila je zamišljeno Yvette.
- Mislim da je došlo vrijeme da se počne misliti na udaju - produžila je Lucille - kad osjetiš da ti zabave više ne prijaju. Onda se udaj i smiri se.
- Tačno - složila se Yvette.
Iz romana Djevica i Ciganin