Pesma Cvetak se sastoji od četiri strofe. U njoj je prisutan niz retoričkih pitanja koja ohrabruju čitaoca da se uključi u razmišljanje o sudbini nepoznatih ljudi, koje je verovatno povezao mali osušeni cvet, koji sada stoji u knjizi i simboliše prolaznost vremena.
Pesma Cvetak počinje jednostavnim stihovima "uveli cvetak bezmirisni pušten u knjizi gledam ja". Ovaj osušeni cvet bez mirisa u pesniku podstiče buru osećanja i emocija i postavlja mnogo retoričkih pitanja. Pesnik prepoznaje u njemu slučajnog svedoka nečijeg života i pita se kada je cvetao ovaj cvet "i čijom rukom skršen bi". A, zatim se pita i zašto se čuva "za spomen na poznanstvo", "na rastanak možda dug" ili na "kakvu šetnju kroz prostranstvo". Na kraju pesme on se pita gde sada žive on i ona i da li su "uvenuli ko ovaj ovde cvetić mlad". Na nijedno pitanje pesnik ne dobija konkretan odgovor, ali navodi čitaoca na saznanje da sve nestaje, i ljudi i njihova osećanja kao i cveće.
Pesma Cvetak počinje i završava sa rečju "cvet", čime se naglašava važnost ove slike. Cvet simboliše život i ljubav, prolazan osećaj odvojenosti i nestajanje. Na taj način Aleksandar Sergejevič Puškin podseća da je neophodno da se ceni vreme i svaki trenutak sreće, jer se brzo pretvara u prošlost.