Pesma Ptica ima samo dve strofe. Ne postoji nikakva rima, Pablo Neruda samo priča priču i jedini je pravi lik govornik u ovoj pesmi.
U prvoj strofi pesnik uvodu malu pticu, koja za njega postaje poklon dana. On vidi kako vest o tome ide od jedne ptice do druge kao razgovor iz koga niko nije isključen, ni ptice, ni kamenje. Let ptica otvara prolaz kroz koji će proći vetar, a kasnije noć.
U drugoj strofi pesniku izgleda kao da se vratio sa putovanja i našao se između zemlje i sunca. Njega dočekuje lepet krila i pernati telegraf koji prenosi mirise. Sa svog zelenog neba on vidi dolazak proleća. Ali, ne postoje više znaci da su laste na svom putu, dok sjajna voda male ptice igra iz polena.