Poema bez heroja je epska zbirka pesama u kojima više glasova i različitih žanrova čine lirsku hroniku. Sveobuhvatna tema u ovoj zbirci uvodi se kroz frivolnog Harlekina i maskenbala, koji se otvara i vodi ka završnom delu, ka sablasnom duplom zatvoreniku. Ana Ahmatova opisuje predrevolucionarne godine u Rusiji, vreme svoje mladosti i ulaska u književnost. Ovaj period ona posmatra sa istorijske distance kao svedok strašnih događaja i tragičnih sudbina većine svojih prijatelja i poznanika.
Poema bez heroja je zapis toka svesti. Simetrija između ličnog sećanja Ane Ahmatove i pesme se uspostavlja veoma rano, kada se opisuje "odsutno druženje" u kojem će "sveti dolazak biti četrdeset prve godine". Ovaj dolazak uzima oblik pantomimičara koji upada u njenu sobu dok se ona pakuje da se evakuiše iz grada, gledajući tragove izgubljene prošlosti. Smisao odsutnog druženja prikazan je kroz sablasno prisustvo mrtvih, očuvanje drugarstva onih koji mogu da žive samo u mašti pesnikinje.