U početku, naziv romantičarski se pridavao samo pesništvu, jer se u njemu najpre i sa najviše uočljivosti mogao izraziti subjektivizam pesnika romantičara, a njegova ličnost je mogla da bude toliko značajna i prisutna u delu. Tek kasnije romantizam prodire u epsku prozu i dramsku književnost.
Romantičari više vole osećanja od razuma, pa čak i sentimentalnost i rado se predaju seti i melanholičnim raspoloženjima. Njihovo stvaralaštvo je dosta obeleženo poetskim subjektivizmom, a u njegovom središtu je često njihova sopstvena ličnost, lični unutrašnji svet. Romantičar nosi u sebi osećanje da mora da bude slobodni tvorac koji stvara svoju viziju sveta. Odatle i veličanje mašte kao isključivog izvora i osnovne umetničke snage. Maštom stvoreno pesništvo romantičari smatraju saznanjem najdublje stvarnosti i nekom vrstom proroštva.
Kod romantičara se često sreće jedno osećanje i raspoloženje koje je dobilo naziv "svetski bol". "Svetski bol" je naziv za poseban oblik pesimističkog stava prema životu, kojim su prožeta književna dela jednog broja romantičara. Pesnik je nezadovoljan svetom i zato se odvaja od njega, očajava, pati i nosi u sebi bol sveta koji ga rastrže. "Svetski bol" je značajno obeležje poezije velikih romantičara. Smatra se da je "svetski bol" bio najpre naglašen kod francuskog romantičara Šatobrijana, a da je u delima engleskog pesnika Bajrona uzdignut do univerzalnog principa.
Romantizam smatra da je lepo mnogostruko i raznoliko i da je sačinjeno, pre svega od koloritnog, živopisnog, neočekivanog i nepravilnog. U tu mnogolikost i raznolikost lepote uopšte, a posebno lepote umetničkog dela, uklapala se i mnogolikost i raznolikost inspiracije romantičara.
Romantičari su privrženi onome što je nacionalno, i to nacionalno suprostavljaju klasicističkom kosmopolitizmu. U književnom stvaranju romantičara naročito su bili naglašeni nacionalno-budilački i nacionalni-prosvetitiljski elementi. Tu je romantičarska književnost preuzimala često i funkciju jačanja i produbljivanja nacionalne svesti i nacionalnih ideala. U delima pesnika javljala se snažna patriotska nota, i oni su sa ogorčenjem pevali o položaju svoga naroda, podsticali njegovu veru u sopstvenu snagu, i isticali ideale njegove budućnosti.
Kod romantičara se ispoljava neizmerna čežnja za slobodom. Oni pate zbog okova i ograničenja u koje ih je stavio društveni život. Njihovi junaci su idealizovani, oni su herojske ličnosti. Jedni romantičari, nezadovoljni stvarnošću oko sebe i u svome vremenu, traže teme i inspiraciju za svoja dela u prošlosti, veličaju je. Drugi romantičari, skloni su utopijskom slikanju budućnosti, u koje izlivaju svoje nade, snove i težnje.
Romantičari su upoređivali sebe sa titanima. Pesnici su sebe smatrali nekom vrstom titana u svome vremenu i svetu, divovima duha i pobunjenicima protiv sile, vlasti i nepravde. Posebno im je blizak jedan od titama - Prometej.
U stvaralaštvu romantičara priroda zauzima značajno mesto. Romantičari su oduševljeni prirodom i njenim lepotama. Priroda je i utočiste za usamljenost i izraz raspoloženja pesnika, pa je ostvaren savršen sklad pejzažnih slika i subjektivnih osećanja.