Šarl Bodler je bio oduševljen albatrosima. On je čitao jednu ornitološku raspravu gde se upoznao sa odlikama ovih ptica, a na putovanju u Indiju, posmatrao je na brodu šta se dešava uhvaćenom albatrosu. Albatros je velika ptica južnih mora, čiji je raspon krila dva metra. On je kralj nebeskih visina, nedostižan i predmet čovekovog divljenja, ali ima problema sa poletanjem, jer su mu krila nesrazmerno velika. Kada sleti na zemlju, u pesmi na palubu broda, onda je nevešt, ne može da hoda od svojih velikih krila, i postaje smešan i jadan.
U ovoj pesmi albatros je simbol pesnika i njegovog života. Kao i albatros kada stvara i kada je u svom svetu on je prekrasan, kralj neba, leti krilima mašte, ništa ga ne sputava. Međutim, kada se vrati u svet pun jada, poroka, mržnje, zavisti, dvoličnosti i licemernosti, gde ga niko ne priznaje, i gde ga svi odbacuju, on je skrhan. On se oseća kao albatros, sitan, nevešt, zbunjen, i kao albatros postaje predmet podrugivanja i omalovažavanja.
Pesma Albatros simbolično i veoma snažno govori o sudbini umetnika, o nerazumevanju razlika koje postoje između stvaralaca, svih onih ljudi koji se potpuno nečemu posvete, i onih koji nisu u stanju da se bilo čemu posvete. Bodler simbolično slika položaj pesnika u društvu i njihovu neshvaćenost, odbacivanja, ismejavanja u društvu.
Pesma Albatros, iz zbirke Cveće zla Šarla Bodlera je puna negativnog naboja i može da se svrsta u njegove pesme sa poetikom visina. U njoj je naslikan univerzalan problem čoveka stvaraoca u društvu. Šarl Bodler veliča stvaralaštvo i snagu koje ono daje. Za njega pevati znači uspinjati se do nebeskih visina, primiti Boga u sebe, a sve zajedno daje snagu i entuzijazam.