Pesma Pokošena livada sastoji se od dve strofe i prožeta je metaforama. Ova pesma podseća na tužnu bajku. Pesnikinja u njoj oplakuje smrt trava za koje veruje da kao i ljudi imaju dušu.
U prvoj strofi pesnikinja daje sliku livade ispunjene setom, koja "kraj reke sanja", dok "zrikavci tužno zriču", a "pomrlih trava duše još lebde vrh otkosa". A, zatim se obraća čitaocu: "O, vi ne znate tužnu o smrti trava priču." Druga strofa daje sliku livade posle kosidbe, koja se doživljava kao ubijanje trava, a pokošena livada kao ogromno bojno polje, gde je palo mrtvo "bezbroj ljupkih, šarenih glava i bezbroj nežnih tela", kada su "divovi kao hrašće" došli "u domovinu trava".