Artnit

Petak, 01 Juli 2016 10:45

Vilijam Sarojan - Izgledalo je da mi nismo ružni i da nikad ne možemo umreti Istaknut

Mikalojus Konstantinas Čiurlionis - Zalazak sunca Mikalojus Konstantinas Čiurlionis - Zalazak sunca

Moja zabava sada izaziva bes te smrti u meni, i smeh mog tela spotiče se pred grkom tugom moga mrtva srca, i nejasno se sećam te čudesne čežnje što sam nekad osećao i koja je ubrzo postala tragična, opominjem se, u srcu gde se zbivaju sve velike tragedije, moje čudesne želje da odem sa ove zemlje sa tom malom Ruskinjom, jer zemlja je ružna i puna smrti, a izgledalo je da mi nismo ružni i da nikad ne možemo umreti. A kad sam saznao da je to nemogućno, ili da možemo zaslužiti besmrtnost samo ako primimo ljudsku smrt i uputimo se njoj, postao sam podrugljiv, smejao sam se toj besmislenoj čežnji, zaboravio sam na nju, ostajući da živim, noseći novo odelo.

Više no ma gde drugde, izvesnije nego na licu zemljinom, izgledalo mi je da smo ona i ja živeli, kao jednim životom, ona i ja, kao jednim novim životom, u dubinama muzike, gde je tačnost i određenost, i to je bila muzika koju smo zajedno slušali, na koncertima, i muzika koju smo zajedno slušali, jer smo bili zajedno, koja nikad nije bila ni napisana niti ju je neki orkestar ikad svirao.

I zato mi je izgledalo neverovatno da je naša stvarnost bila samo stvarnost supstance, mesa i krvi i kostiju, naša smrtnost na zemlji, naša uobličena i oživotvorena supstanca u tom gradu, u to vreme, Mirino odeveno telo i moje vlastito, i svako od tih dvaju tela bespomoćno je želelo jutro na zemlji, dan našeg početka, dan dolaska vremena, da dokaže našu bezvremenost, i šetajući s njom svake večeri oboleo bih i zanemeo od te dečačke čežnje, i satima bismo hodali po čitavom gradu, pokušavajući da razumemo ono o čemu smo mogli misliti ili nadati se, - jer tako smo se mnogo voleli, - pokušavajući da razumemo šta je smisao takve ljubavi.

Iz priče Pri zalasku sunca

Pročitano 2975 puta

Ostavi komentar

Vi ste ovde: Home Pero Vilijam Sarojan - Izgledalo je da mi nismo ružni i da nikad ne možemo umreti